book hr banner 130x1000px

INTERVJU: Fra Ivo Pavić (2)

Drugi dio intervjua s poznatim rimokatoličkim svećenikom, pripa­dnikom Katoličkoga karizmatskog pokreta, teologom s do­ktoratom papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, koji uz blagoslov svog biskupa okuplja u svojoj župi veliko mnoštvo ljudi. Njegova živa vjera kojom ga je obdario Gospodin očituje se u obraćenjima, oslobođenjima i ozdravljenjima

7. Lani je na vašim duhovnim obnovama u Šurkovcu bilo oko 108 tisuća ljudi. Koliko ih očekujete ove godine? Zbog čega ljudi dolaze u toliko velikom broju u vašu župu? Koji su razlozi? Kako komentirate neke hodočasnike koji kažu da „ono što dobijem u Šurkovcu, ne mogu dobiti u mojoj župi“? Jeste li očekivali ovako veliki broj hodočasnika kada ste tek došli u Šurkovac? U kojim ste još župama bili?

fra Ivo: Ove godine ih očekujem više. Mnogi dolaze u župu Šurkovac jer su čuli svjedočanstva onih koji su ozdravili, koji su promijenili svoje živote. U pravu su hodočasnici kad kažu da ovdje dobivaju ono što nemaju u svojim župama. Primjerice, molitve oslobađanja od zlih duhova, zajedničke i pojedinačne molitve za zdravlje, molitvu za krštenje u Duhu, duhovni razgovor itd. Od samih početaka sam vjerovao da će narod dolaziti u ovolikom broju jer mi je Gospodin to pokazao u slici. Dok sam molio, vidio sam veliko mnoštvo kako u koloni hrli prema Šurkovcu. To se ostvaruje svakog vikenda. Dosada sam bio na službi u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli, Tolisi, četiri godine na poslijediplomskom studiju u Rimu i sada već petu godinu u Šurkovcu.

8. Koliko župnici ili svećenici zapravo rade s narodom po svojim
župama? Jeste li vi osobno zadovoljni angažmanom svećenika u Hrvatskoj?
Jesu li oni uglavnom birokrati koji vode brigu kako platiti struju i
vodu u župi ili i rade na duhovnim obnovama župljana? Koji je vaš stav
o tome?

fra Ivo: Svećenici u Hrvatskoj i BiH rade jako puno s narodom i za narod. Jako su zauzeti s puno stvari. Međutim, Isus želi da mi prvotno radimo ono što je on radio. Da propovijedamo Radosnu vijest svakom stvorenju, opraštamo grijehe, liječimo bolesne, oslobađamo od zlih duhova. Mislim da svećenici u nas često nisu svjesni koju im je snagu ostavio Isus. Svećenici slabo čitaju katoličku teološku literaturu o karizmatskoj obnovi (a ima je mnogo) pa u neznanju dolazi do nerazumijevanja i odbacivanja. Svećenici u sjemeništima i bogoslovijama nisu tako educirani da mogu preuzeti ulogu duhovnika karizmatske skupine, nego se boje i brane, tj. napadaju (ljudi se boje onoga što ne poznaju i onda je napad najbolja obrana). S druge strane nemaju krivnje jer nisu o tome učili tijekom svoje svećeničke formacije.

9. Što mislite o rastrošnosti i raskoši nekih župa i svećenika? Ili
recimo o novoj zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu koja
je plaćena u milijunskim iznosima? Ovo vas pitam prvenstveno iz
razloga što je crkva u vašoj župi vrlo skromna, iako zadovoljava sve
potrebe vjernika. Kako svećenici mogu živjeti siromaštvo?

fra Ivo: Smatram da je Crkva bogata kada dijeli i pomaže drugima. To je znak Božjeg blagoslova. U Djelima apostolskim čitamo kako su apostoli činili brojna čudesa u ime Isusovo, a narod je prodavao svoje njive i novac donosio pred njihove noge. Iz toga se vidi da narodu ne smeta što apostoli imaju jer apostoli dijele potrebnima. Narod je velikodušan kad vidi velikodušnost svojih pastira. Čovjek bi dao sve za malo lijepih riječi, da ga se sasluša, utješi, pomogne u nevolji, ozdravi, blagoslovi, pohodi, oslobodi od đavla,da mu se posveti malo vremena, dovede na pravi put. Međutim, problem je ako se grade velebne zgrade koje onda zjape prazne i neiskorištene, pa i propadaju, jer narod tu nema pristupa,ne radi se s narodom,ne zna se s narodom, oni koji bi trebali biti pastiri, opiru se Duhu Svetom koji ih vodi k izgubljenima i siromašnima, bijednima i ucviljenima, zarobljenima i ovisnima.


10. Izgradili ste crkvu u Šurkovcu od donacija, kako mi kažu
 hodočasnici. Koliko je utrošeno u Crkvu? Koliko u nogometno igralište?
 Koliko u toalet? Tko su donatori?

fra Ivo: Za izgradnju crkve su najviše dali upravo hodočasnici. Kad ih je Isus ozdravio, oni su otvorili svoje srce i dali svoj prilog. Za crkvu je utrošeno oko milijun eura. Dva malonogometna igrališta sa svlačionicama, sanitarnim čvorom i parkingom su stajala oko petsto tisuća eura. Nekih velikih donatora nije bilo. Veći dio novaca je stigao od duhovnih obnova koje sam držao po cijelome svijetu i prodaje mojih knjiga, CD-a i DVD-a.


11. Razgovarao sam sa vozačima koji voze hodočasnike u Šurkovac. Oni
 kažu kako organizatori hodočašća razliku novaca (dakle kada namire
troškove prijevoza) daju za potrebe crkve u Šurkovcu. Jesu li to
 obavezni dati ili se radi o dobroj volji? Jeste li imali slučajeva da netko 
zarađuje na vašim duhovnim obnovama na način da organizira hodočašće,
a onda razliku uzima sebi?

fra Ivo: Dobar dio voditelja hodočašća u Šurkovac daje skromni prilog za crkvu i župu Šurkovac. Oni to rade slobodno. Nikada ništa ne tražim ni od koga. I oni koji vode hodočašće (ima ih oko 60) moraju od nečega živjeti. U Bibliji piše da je svaki radnik dostojan svoje plaće. Ako dobro vode hodočašća i ako se pridržavaju uputa za voditelje, onda i njih narod nagradi. Ja to ne mogu kontrolirati. Bitno je da budu slobodni od novca.

12. Mnogi padaju na leđa kada položite ruke na njih. Imao sam priliku vidjeti
da neki uistinu padnu snagom Duha Svetoga. Možete li ukratko objasniti termine 'padanje u Duhu' i 'molitve u jezicima'? 

fra Ivo: To je jedan od načina kako narod prima ozdravljenje duha, duše i tijela. Ali nije jedini način. O padanju u Duhu Svetom i daru jezika pisali su još davno sv. Augustin (4st.) i sv. Ivan Zlatousti (5 st.),a neki su u 21 st. zbunjeni što se to događa. Dar molitve u jezicima je dar Duha Svetoga. Znači moliti srcem a ne razumom. Služi nam za osobnu izgradnju i obraćenje nevjernika. To je maleni dar ali je dragocjen. Obično se aktivira kad se osoba više otvori Bogu, kad doživi krštenje u Duhu Svetom. Katekizam katoličke crkve (br. 2003) vrlo jasno spominje dar molitve u jezicima kao dar Duha, i ni u kojem slučaju ga ne spominje u negativnom kontekstu. Mislim da je dobro proučavati spise navedenih i drugih crkvenih otaca.



13. Koja ozdravljenja su vas najviše osobno dotakla i koja
 svjedočanstva? Ako nije problem, možete li nabrojiti nekoliko njih.

fra Ivo: Prošle godina jedna djevojčica iz Benkovca je ustala iz invalidskih kolica. Šest godina nije mogla hodati. Isus ju je ozdravio. Zatim, sjećam se ozdravljenja čovjeka iz Drniša koji ništa nije čuo na svoje uši. Sada čuje i svjedoči što mu je Gospodin učinio. U subotu je jedna gospođa ostavila štake poslije molitve. Jedan je mladić u Njemačkoj ozdravio od raka na nosu. Na našoj web stranici www.zupa-surkovac.com možete pročitati brojna svjedočanstva o ozdravljenjima. Isus je živ i danas ozdravlja. 



14. Jesu li duhovne obnove opasne? Objasnit ću. Neki hodočasnici rekli su mi kako im je najljepše u Šurkovcu na duhovnoj obnovi i da bi najradije ostali u Šurkovcu, odnosno kod vas zauvijek. Čini mi se kao da ne mogu živjeti u svojim župama. Imam osjećaj kao da su bez vaše duhovne obnove izgubljeni. Kako to komentirate? Isto tako, mnogi dolaze vama u nadi da će sigurno ozdraviti, da će se izliječiti, na kraju duhovne obnove, kako sam čuo od nekih hodočasnika, to se ne dogodi. Netko ne prohoda, ne digne se iz kolica, ne nestane mu tumor, i onda se razočara. Kako se postaviti prema takvim ljudima?

fra Ivo: Duhovne obnove nisu opasne, dapače one su korisne za svakoga. Vjernici koji dolaze ovdje zadovoljni su, opušteni, prihvaćeni. Dolaze često jer žele napredovati u vjeri i biti još duhovniji. Želim im na neki način pomoći i osposobiti ih da i oni drugima pomažu i da mimo duhovnih obnova rade nešto korisno za Boga. Kad dođu kući, u svojim župama često su neshvaćeni i bez podrške. Mislim da ih treba pratiti i dalje duhovno usmjeravati. Često takvim osobama nedostaje duhovno vodstvo. U Šurkovcu i na duhovnim obnovama koje vodim, mnogi se obrate, mnogi tjelesno ozdrave, neki osjete poboljšanje, neki ne ozdrave. Ne ozdrave svi ni u bolnicama. Bog je suverene i On određuje tko će ozdraviti. On ozdravlja. Da se pita mene, ja bih ih sve ozdravio. Ali ja ne ozdravljam. Radim za Isusa. Njegov sam instrument. Onima koji nisu fizički ozdravili važno je protumačiti da mogu ozdraviti duhovno - ono je puno važnije od fizičkoga ozdravljenja. Duhovno ozdraviti znači kazati DA Isusu.

15. Uz crkvu, dva nogometna igrališta, dvije svlačionice i toaleta, je samo još jedan ugostiteljski objekt. Jeste li razmišljali da date dozvolu još nekim
ugostiteljima da otvore svoj obrt u Šurkovcu? Mnogi bi tamo
organizirali vašar. Što mislite o tome?

fra Ivo: Volio bih da bude puno ugostiteljskih objekata u župi. To ne ovisi o meni nego o općini koja daje dozvole za gradnju. Nisam protiv gradnje, ali sve mora biti transparentno. Ono protiv čega sam od početka jest postavljanje tezgi, štandova i drugih pokretnih objekata blizu crkve. Dakle, kako kažete, ja sam protiv vašara okolo crkve. Kad bih to dopustio, ovo mjesto izgubilo bi duhovni smisao. Obično oni koji ne idu u crkvu žele na njoj profitirati. Protiv toga se borimo svim silama u župi.



16. Koji su daljnji planovi za Šurkovac? Što još mislite izgraditi? Kakvi su odnosi s lokalnom zajednicom?

fra Ivo: Nikad ne planiram unaprijed već pustim da Bog planira kao i dosada. Smatram da uz duhovnu obnovu ide usporedno i materijalna obnova. Zato od svega što primam, materijalno pomažem župljanima. Subotom je besplatan ručak za sve koji nemaju novaca, mladi školarci su dobili laptope, stariji štednjake, frižidere ili čak krave. Pedesetak župljana prima plaću za rad ili stipendije za školovanje. Sve što je sagrađeno, ostaje njima i za njih je. Ali je najvažnije da se obnove ljudska srca a onda će se obnoviti i izgraditi svi prateći objekti, ceste, kuće, restorani itd. Sve je u Božjim i našim rukama. Odnosi s lokalnom zajednicom su korektni, a očekujemo više angažmana na svim razinama od njih u budućnosti. Ali se ne oslanjam toliko na ljude i politiku nego na Božju providnost i darežljivost kojoj sam svjedok čitavoga moga svećeničkoga i redovničkoga života.



1. dio intervjua