Ikona, gledanje i prijateljstvo
Putujući svijetom, primijetili sam kako kršćani koji zaista poznaju i ljube Boga nemaju nikakvih problema s ekumenizmom. Ondje gdje je kršćanstvo povezano s moći ili s pukim obdržavanjem pravila, vrlo je važno biti jedini u pravu. Ondje gdje je povezano s ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku, različitosti u shvaćanju vjere ne predstavljaju nikakvu prepreku uzajamnom uvažavanju. Ovaj izvrstan tekst to svakako potvrđuje
Najljepše umjetničko djelo koje sam vidjela, zasigurno je, bez ikakve konkurencije, ikona Trojstvo, Andreja Rubljova, iz 1420. godine. U srcu moskovske Tretyakovske galerije, poput nekog magneta, kao prozor u ono vječno, nedohvatljivo i nevidljivo, privlači posjetitelja i pretvara ga najprije u aktivnog gledatelja, a zatim u pasivnog primatelja. Iako ovo posljednje ima negativni prizvuk, zapravo označuje ono najljepše u životu kršćanina - besplatnost Očeve ljubavi, bezuvjetnu darovanost kojoj se zahvaljuje samo otvorenošću.
Monah Andrej dio je prekrasne igre pogleda i gledanja, vidljivoga i Nevidljivoga. Kamo i kome je usmjeren pogled ikonopisca i kamo i kome želi usmjeriti tuđe poglede? Pogotovo kad se radi o liku Trojstva! On gleda nevidljivo i pušta da bude viđen. Darovano mu je učiniti Nevidljivoga vidljivim, kako bi onaj koji dođe pred ikonu, gledao Nevidljivoga i bio viđen od Njega. Ikona je prozor kroz koji vjernik gleda nevidljivo Trojstvo i tada otkrije da je viđen. I tada ga pogled odozgo mijenja.
Najčešće se o spomenutoj ikoni govori u kontekstu međuodnosa triju božanskih osoba. I to je ispravno. Međutim, različite verzije najčešće tumače koji anđeo predstavlja koju božansku osobu. Hm. Ispričat ću vam priču!
Bila je subota. Hladna i oblačna. Olja, vrlo gostoljubiva, siromašna i, nadasve, pobožna pravoslavka kod koje sam provela nekoliko dana u Moskvi, i ja– pošto smo doručkovale najjeftiniji kruh koji se u njihovim trgovinama može kupiti, kavkasku pogaču s malo maslaca i popile crnu kavu bez mlijeka iz zemljanih zdjelica –brzim smo se korakom uputile prema mojoj najvećoj želji! Nije to bio slavni Crveni trg ni Lenjinov mauzolej, nego najpoznatija ikona na svijetu, neprocjenjive vrijednosti, pred koju moja ruska prijateljica redovito dolazi moliti baš kao i svi pobožni domaćini!
Ulazimo u galeriju, stube, još koja vrata, prolaz i… zastao mi je dah kad smo u potpunoj tišini koracale prema središtu središnje prostorije galerije. Još korak, dva i vidjet ću je! Iako u debelim neprobojnim staklima zbog velikih sigurnosnih mjera, zasjala je velika, prekrasna, puna svjetla i mira – ikona Trojstva!
Slika trojice anđela lišena je uobičajenih detalja koje sadržavaju slikarski prikazi biblijske slike posjeta trojice anđela Abrahamu. Nema ni Abrahama ni Sare ni sluge koji kolje životinju. Sve je sabrano na Trojici. Njihovi likovi vladaju površinom slike i samim slikarom. Sve ostalo ostavljeno je po strani. Sve je na ikoni svijetlo osim lica anđela. Bolna točka ikonoznalaca! Naime, završni sloj njihovih lica nije originalno autorov. To je povezano s načinom kako je ikona uopće otkrivena.
U 15. stoljeću, područje Rusije bilo je pod navalama i okupacijom Tatara. Ikona Trojstva bila je vrlo brzo prepoznata po iznimnoj ljepoti, svetosti, duhovnosti te su je s godinama čitavu prekrili i okitili zlatom, nakitom i draguljima. Tatari su, naravno, ukrali sav nakit i vrijednosti, a da najveću vrijednost, samu ikonu, nisu prepoznali. Još su domaćima napravili i uslugu: tek su tada nove generacije vidjele pravu ljepotu ikone! To objašnjava fenomen anđelovih lica: dok je ikona bila prekrivena, vidljiva su bila samo lica anđela koja su redovito prebojavali da ne izblijede. Zato su boje lica intenzivnije od boja cijele ikone koje čine još jednu posebnost. Andrej Rubljov koristio je iznimno skupe boje koje u ono vrijeme nije bilo lako nabaviti. Zato je dobio tako plemenite nijanse i posebnost koju nema ni jedna druga ikona.
Na moje pitanje Olji što ona misli koja je verzija tumačenja ove ikone ispravna, odgovorila je: To je posve nevažno jer to su samo naša nagađanja i pretpostavke. Autor o tome šuti. Ono što je ovome autoru važno, nama izmiče kroz prste jer gledamo u krivom smjeru. Autor govori o različitosti koja ne razdvaja, ne otuđuje, već ujedinjuje i obnavlja. Tri anđela predstavljaju tu različitost, jedincatost, zasebnost, a u isto vrijeme oni su u potpunom prihvaćanju, komunikaciji, ljubavi, miru. Između njih je duboki mir i ljubav koju možemo nazvati sjedinjenjem. Jedina rečenica Andreja Rubljova koja nam je ostala govori o njegovoj želji da ikona na onoga koji gleda Trojstvo tako utječe da se u njemu dogodi odvajanje od svega lošega u njemu, od onoga što u sebi ne voli, od svega što ga usmjeruje prema razdoru i mržnji, svađi i neprijateljstvu, te da u njemu ostane samo dobro i duboki mir.
Na stolu ispred anđela stoji posuda s kruhom. Čini se kao da kaleža nema, no, odmaknemo li se dovoljno i pogledamo li ikonu cjelovitije, vidjet ćemo dugačke linije bočnih anđela koje izražajno ocrtavaju kalež, a time i poruku ikone - poruku mira.
Među onima koji piju iz istog kaleža, postoji mir. Anđeli ne piju iz istog kaleža, nego ga čine i rišu svojim linijama. Time odaju duboko prihvaćanje jedni drugih i svakoga koji pije s njima. Četvrto mjesto za stolom tvoje je mjesto. Moje mjesto. Ponuđeno da uđem u intimu njihova odnosa mira i prihvaćanja različitosti drugoga.
Na kraju, moja mi je pravoslavna prijateljica rekla: Predlažem da sada, u tišini, molimo za mir i jedinstvo. I molile smo…
