Jači je u nama
Još je davno Marx rekao: Tko ima informaciju, ima vlast! Mediji su često ti pomoću kojih se pokušava nametnuti vlast nad našom slobodom prosuđivanja i odlučivanja. Pavao nas upozorava kako se stvarna duhovna bitka odvija u našim mislima. Ako misli olako predamo određenim svjetovnim medijima, ubrzo ćemo 'primijetiti' kako se u mnogočemu ne slažemo s Crkvom, a ni s Biblijom. Oni jako dobro znaju kako pobijediti. Znamo li mi kako se oduprijeti?
Znam neke, koji su neprestano u vijestima. Dnevno čitaju razne vrste novina, slušaju i gledaju sve važnije informativne vijesti, a mnogo je i onih koji isto dobivaju dnevno preko mobitela, odnosno traže po Internetu. Žalim ih i molim dragog Boga da ne upadnem sâm u tu zamku. Dobro je znati osnovna svjetska i domaća događanja, ali hraniti se bez prestanka time, dovodi do teškog trovanja. Do informatičke sepse i anafilaktičkog šoka. Jer, izgleda da živimo u totalnom mraku, nema nikoga i ničega dobroga, sve se ruši. Gdje bismo bili, da svemu tomu zaista i vjerujemo? Sjećamo se, na primjer, panike i pomutnje oko tzv. „svinjske gripe”. Koliki stravični naslovi, najcrnje prognoze, pol-metarska upozorenja otisnuta masnom tintom na naslovnicama, tjeskoba u ljudima, strah u školama i bolnicama…
Odjednom, nema gripe, ne treba se cijepiti, sve je ok. Ma zaista, što je previše je previše. Sjećam se naslova iz tog doba: „OČEKUJE SE MILIJARDA MRTVIH!” No, ti su naslovi nestali, ti novinari šute, ta gripa postala je prošlost. Čudno, prečudno. Toliko buke, pa tišina. I nikome ništa. Važno da su se novine dobro prodavale. Ne znam je li to zbog toga da se prikrije ova tema, ili je to morbidna potreba tiskovina da se svako malo istaknu neke posebne teme te se onda razvlače neko određeno vrijeme, ali očito je da smo ove godine dobili jednu novu preokupaciju, a to je pedofilija među klerom. „U ustima djece i dojenčadi hvalu si sebi priredio, Gospodine!” (Ps 8, 3) Neupitna je Božja ljubav prema djeci i skrb Crkve kojoj su djeca budućnost. No, iako se samo u Južnoj Americi godišnje ukrade, preproda i zlostavlja više od sto tisuća djece i mladih, iako pedofila u neizmjerno većem broju ima među drugim zvanjima i poslovima, iako na Zapadu postoje već političke stranke i udruge koje glasno i jasno zahtijevaju legalizaciju dječje pornografije i pedofilskih odnosa (oni to nazivaju „međugeneracijski seks”) krivci su samo i isključivo posvećeni članovi Katoličke crkve, koji u svom mračnjačkom celibatu nasrću na djecu. Tako nas podučavaju mediji. Ako pisnemo drugačije, nema za nas Unije. Ako ste vjerovali svinjskoj gripi, vjerujte i ovome. Bog je postao dijete, u Isusu. Od davnine, naš Bog osuđuje na propast i prokletstvo one narode i ljude, koji su se predali demonskom iživljavanju nad djecom, koji su „okrutni ubojice djece” (Mdr 12, 5) i koji „djecu učiniše svojim robljem” (1 Mkb 1, 32) No, budimo sigurni, da „Bog čuje plač djeteta” (Post 21, 17) i da nijedan pedofil, ma gdje on bio i kim god on bio, neće proći nekažnjeno. Pakleni paklu, tama tami, zli Zlomu. Svakako da kukolj postoji i u pšenici Crkve. Zar nije sâm Isus imao Judu kraj sebe? Zar u Edenu nije siktala zmija? Crkva je sveta, članovi su grešnici. Za neliječene, opravdavane, nekažnjavane, sakrivane osobe pedofilskih sklonosti unutar klera trebaju odgovarati i pojedinci i institucije. No, nikako da svjetovne novine ponove ono što čitamo u mjerodavnim crkvenim glasilima: toga je užasnog zla bilo, no zaista sporadično i uistinu se Crkva odlučuje na punu suradnju s vlastima, da se staro riješi a novo nikada ne dogodi. Međutim, osobno sumnjam da iza cijele hajke i medijskog linča, postoji zakulisna igra nekih organizacija, koje žele srušiti posljednju utvrdu poštenja, solidarnosti, morala i vjere, Crkvu. Stoga se koordinirano pokrenula akcija na svim stranama svijeta, po kojoj se već upada u paranoju; cilj joj je oduzeti Crkvi svako pravo na odgoj djece i svaki dodir s djecom i mladima. Jednom, kada budu oslobođeni „spona vjere”, moći će poslušno vršiti zahtjeve gospodara svijeta…
Nije njima do djece. Njima je samo jedno bitno: na svaki način, pa i lažima, preuveličavanjem, klevetama ocrniti te uništiti Crkvu. Koja je jedina ostala čvrsto u obrani života i najmanjih, bez obzira što su neki njezini članovi, nažalost, dopustili da budu opsjednuti sotonskim duhom pedofilije i ostalih sličnih nastranosti. Naravno, o pedofilskim skandalima homoseksualaca ne smije se govoriti, jer to je homofobija. A ovo nije klerofobija? Sve su granice pale, ništa više nije sveto. Ako je masakriranje nerođenog djeteta u majčinoj utrobi „izbor”, onda idemo prema tome da i „međugeneracijski seks” postane izbor. Kao u doba stare Grčke i Rima (pročitajmo pedofilske „uratke” Vergilija, Horacija ili Ovidija, i povraćajmo). Sveti Maksimilijan Kolbe je prorekao, da će kraj svijeta doći, kada sve zemlje ozakone abortus. Mi dodajemo, kada se ozakoni i pedofilija. Jer, 666 je broj Zvijeri, ali i simbolično broj lažnog pobožanstvenja čovjeka: čovjek postaje bog, sve mu je dopušteno, on može i mora ostvariti sve što mu otrovano srce nalaže. „Samo će onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno” (Ps 24, 4), vidjeti Gospodina. Još nešto; nitko se ne rađa kao pedofil. Ukloniti uzroke, znači ukloniti i posljedice. U svijetu u kojemu postoji samo zakon „udovoljiti tijelu” i kroz medije u kojima je, uz crnu kroniku, druga tema tijelo i blud, možemo očekivati samo eskalaciju nemorala, nasilja i nepravde. Zato budimo pažljivi. Krivce treba naći i liječiti, odnosno kazniti. Žrtvama pomoći, na svaki način. Ali znajmo i prepoznati organizirani napad, jer ako povjerujemo da su svećenici pedofili, to je kao da povjerujemo da su Hrvati ustaše. A nekima to paše, zar ne? Dakle, istina oslobađa, piše u Bibliji, ali i boli. No, da bi oslobodila, pa i kroz bol, mora biti istinita. Znamo li, u masi podataka i informacija, čitati između redaka? Ako ne, bolje je zatvoriti novine i ugasiti tv.