Ljubav se ne može kupiti
Usmjerenost prema postizanju rezultatâ
'Ubijate' se od posla? Uvijek sve morate napraviti vi? Ne stignete pošteno predahnuti? I: „ma mogu ja to“ (sve dok ne 'puknete' jer više jednostavno ne možete)...? Ako ste se prepoznali – možda pokušavate 'zaraditi' ljubav...
Strah od nevoljenosti
Usmjerenost prema postizanju rezultatâ (u nastavku teksta, kratica UPR) nastupa u obiteljima u kojima se strogi zahtjevi vezani uz ponašanje nisu ublažavali pružanjem dovoljno ljubavi... ... UPR je laž koju djeca prihvaćaju i ugrađuju u svoj karakter: „Roditelji me vole samo ako se ponašam dovoljno dobro da zaslužim njihovu ljubav“. U odrasloj se dobi to pretvara u: „Pripadam nekamo samo ako mogu ljudima udovoljiti i ispuniti njihova očekivanja“. U srcu UPR-a nalazi se strah: strah od neuspjeha, strah od odbačenosti, strah od nevoljenosti, strah od neispunjavanja očekivanja ljudi koji su važni.
...napete osobe koje se previše trude
Nitko u domu obilježenu UPR-om nema mira. Stega se provodi ne samo za dobrobit djeteta nego i zato što dijete nije dalo dobru sliku o roditelju. Osobe obilježene UPR-om izvana odaju dojam sabranosti, jer su prihvatile sljedeću laž: „Ako ljudi saznaju kakav sam zapravo, neće me voljeti“. Djeca usmjerena prema postizanju rezultatâ, odrastaju u napete osobe koje se previše trude. Neprestano prosuđuju koliko dobro ide i njima i drugima te obično nitko ne zadovoljava normu. Skloni su biti kritični i zahtjevni, ali sami ne podnose kritiku. Čak i blagi prijekor za njih znači da nisu voljeni. Želiš reći da te ne volim! Paula (Johnova supruga), koja je bila izrazito usmjerena prema postizanju rezultatâ, običavala bi na moju blagu konstruktivnu kritiku reagirati ovako: „Želiš reći da te ne volim!“ A ja bih razbijao glavu razmišljajući: „Odakle ovome ljupkom biću takva pomisao?“ Bilo je to ovako: ona je smatrala – ako me voli, sigurno će u svemu prema meni postupati ispravno. I tako, ako sam joj rekao da nešto čini krivo, time sam joj zapravo govorio da me ne voli. Svaki puta kad bih pokušao s njom o nečemu razgovarati, ona bi mi uzvratila: „Pa, ni tebi ne ide baš sjajno, znaš!“ „Znam, Paula“, odgovorio bih. „Mnogo toga činim krivo. Ali sada ne razgovaramo o meni, već o tebi.“ „Ali ja bih radije razgovarala o tebi. Ti činiš ovo i ovo i ovo...“ Priznati pogrešku za UPR osobe je zastrašujuće, jer to znači da će biti odbačeni, ili najmanje da to zaslužuju.
Stavi svoju sigurnost u Gospodina – on je izvor ljubavi
Teško je živjeti s njima jer pokušavaju upravljati vama i kontrolirati vas, odmjeravati vas i prosuđivati, dovoditi u red, te čitavo vrijeme morate biti na oprezu da vam se ne bi dogodila kakva sitna pogreška zbog koje ćete zaslužiti kritiku i biti ispravljeni. Osobe koje ovime nisu opterećene, svoju sigurnost nalaze u Gospodinu pa im se može dogoditi da u društvu nešto „izvale“, svjesne kako će ih drugi svejedno i dalje voljeti. Suprotno tome, UPR osobe – budući da središte vrijednosti i odlučivanja nije u njima samima, već u tome što drugi misle o njima – sjedit će u tišini dok ne „prokljuve“ sva pravila. Onda će oprezno nešto reći, unutar primljenih smjernica. UPR osobe obično su sklone kalkulaciji i samo-kontroli. Teško im se ponašati spontano. Farizeji su bili u potpunosti usmjereni prema postizanju rezultatâ. Zbog toga su i bili bijesni na Isusa. On je prihvaćao grješnike, koji nisu ništa učinili kako bi zaslužili da ih se voli. Farizeji su, naprotiv, bili „pravednici“ koji su sve učinili ispravno te su više zasluživali ljubav od tih ništarija. (...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanome izdanju Booka.