Pomirenje
Vrlo je teško izliječiti stare rane. Često znamo kazati ili pomisliti u najmanju ruku ovako: „To što si učinio mom podaniku ili mom najboljem prijatelju ne mogu ti nikada zaboraviti i oprostiti… Jednog dana ti ćeš se za to grdno pokajati!ˮ Ponekad svoju prijetnju ne zaboravimo desetljećima u nakani da se osvetimo.
Ne zaboravljajući nečije pogreške i krivnje mi svjesno gradimo nepremostive pregrade. Zato poslušajmo što kaže apostol Pavao: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Bogaˮ (2 Kor 5, 17sl).
Mi doista ne možemo izliječiti stare rane, ali Bog to može. Zato čujmo opet apostola Pavla: „Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovihˮ (2 Kor 5, 19). To je Božje djelo, a mi smo njegovi službenici, jer isti Bog koji je svijet sa sobom pomirio, položio je i u nas „riječ pomirenjaˮ (2 Kor 5, 19).
Ta nas riječ poziva da izliječimo stare rane u ime Gospodnje. Pomirenje je riječ koja je našem suvremenom svijetu najpotrebnija.
(Blagotvorna riječ za svaki dan, UPT)
Tags: Book 18