Biti budan

Duhovnost znači biti budan. Mnogi ljudi spavaju a da toga nisu svjesni. Oni se spavajući rađaju, spavajući žive, spavajući se žene, spavajući odgajaju svoju djecu i spavajući umiru, a da nijednog trenutka nisu budni.

Poznato je da su svi mistici - bilo kršćanski bilo nekršćanski, sasvim svejedno kojoj teološkoj struji ili religiji pripadali – jedinstveni u spoznaji da je sve dobro, sve u najljepšem redu. Pa i kad ništa ne bi bilo u redu, sve je dobro. To je zaista jedno od rijetkih proturječja. Nažalost, većina ljudi ne može se domoći te spoznaje, jer oni u biti spavaju. Vječiti pospanci.

Prije nekog vremena čuo sam na radiju zgodu o nekom čovjeku koji je pokucao na vrata svog sina i dozivao ga: „Zdenko, ustani!ˮ

Zdenko mu na dozivanje odvrati: „Ne želim ustati, tataˮ. Otac ga zovne još glasnije: „Ustani, ti moraš u školu!ˮ „Ne želim poći u školu!ˮ odgovori Zdenko.

„Zašto ne?ˮ upita otac.

„Imam tri razloga za toˮ, kaže sin. „Prvo, zato jer mi je u školi dosadno; drugo, jer me djeca ljute; i treće, jer ne mogu izdržati čitavo vrijeme u školi.ˮ

Otac će na to: „A sada ću ti ja navesti tri razloga zbog kojih moraš poći u školu: prvo, zato jer ti je to dužnost; drugo, tebi je 45 godina; i treće, ti si razrednik.ˮ

Dakle, ustaj, probudi se! Postao si odraslim čovjekom, preozbiljnim da bi i dalje spavao. Probudi se! Prestani se igrati sa svojim igračkama.