Guske
Guske su u dvorištu imale tjedni obred do kojega su mnogo držale. Toga su se dana kupale u obližnjoj grabi, čistile i ispirale perje, oštrile kljunove, gakale, gegale se do ugla na sastanak ispod stare žalosne vrbe.
Ondje je mnogopoštovani mudri gusan, nasljednik blistave tradicije junačke guščje zajednice, zatvorio oči i tužnim glasom prizivao stara vremena kad su guske letjele u obliku slova „V“ te prkoseći vjetru i daljinama parale nebesko plavetnilo.
Prisjećao se i veličanstvenih pothvata kada su prelijetale oceane boreći se sa strašnim burama, kad su danima letjele bez prekida, jer su bile jake, izdržljive i osobito hrabre. Pripovijedao je o slavnim guskama koje su dale život da spase jato.
Dvorišne guske su bile ganute, plakale su i mahale krilima. Ali čim bi začule gazdu kako u korito sipa hranu, brže-bolje bi odgegale do njega uz veselo gakanje. Bile su zadovoljne i sretne što se ne moraju ni centimetra podići od zemlje.
Kršćani su ponekad slični guskama u dvorištu.
Iz knjige Brune Ferrera, Ima li još plesača?: