Vrijeme za druge

Koliko se kome u određenom trenutku dati? Počnimo se davati i ubrzo ćemo otkriti koliko nas netko treba. Sigurno je: ako nekome posvetimo samo nekoliko minuta nepodijeljene pažnje, to će toj osobi vrijediti više nego da smo s njom proveli sate s površnom pažnjom. Ovo je nešto što svatko treba naučiti

To je bitno za naše međuljudske odnose. U svakom susretu s nekom osobom, koliko god on trajao, moram toj osobi dati osjećaj da sam u tom trenutku sto posto na raspolaganju, da nemam što drugo raditi niti ikakvu drugu brigu osim da budem s njom i da proživim što imam proživjeti s njom, koliko god to trajalo, i to ne samo iz uljudnosti nego s punom raspoloživosti srca. To nas skupo košta jer imamo snažan nagon vlasništva kad se radi o vremenu, i postajemo vrlo nesigurni čim ne možemo vremenom vladati po svojoj volji. To je pak cijena istinske ljubavi. Kad nam Isus kaže da se ne brinemo, on to čini s mnogo suosjećanja i nježnosti, i u prvom redu zato da bi očuvao kvalitetu naših međuljudskih odnosa: srce u kojem obitava zabrinutost i zaokupljenost nije raspoloživo za druge, ne može od susreta s ljudima učiniti trenutke zajedništva iz kojih čovjek odlazi zadovoljna srca. Roditelji ne smiju zaboraviti sljedeće: dijete je sposobno podnijeti odvojenost od roditelja, sposobno je ne tražiti stalno njihovu nazočnost samo pod uvjetom da redovito ima na raspolaganju trenutke zajedništva s njima, trenutke u kojima ima dojam da tata ili mama nemaju ništa drugo na umu doli biti s njima. Ako dopustimo brigama da nas nagrizaju umjesto da ih predamo Bogu , nećemo moći ponuditi tu kvalitetu nazočnosti, i dijete nikada neće biti sigurno u ljubav koju imamo za njega, makar ga obasipali najskupljim darovima.

o. Jacques Philippe – Unutarnja sloboda; Verbum (www.verbum.hr)