fbpx

book hr banner 130x1000px

Imam, ali se ne vidi

Ljubav Božja koja se razlijeva u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan pretpostavlja iskustvo, a ne samo ideju. Ona potiče na slavljenje, zahvaljivanje, štovanje. Ta milost rađa duboku radost i proizvodi ljubav prema bližnjemu. Ona se ne dâ sakriti u čovjeku. Ona je 'natjerala' Mariju da glasno govori svoj Veliča! 'Veliča duša moja...' daje nam prepoznati milost Duha u nama

Milost, u svojem temeljnom značenju, nije nešto što Bog nalazi u čovjeku, zbog bilo kojeg naslova i što ga čini pravednim i ugodnim njemu. Milost je, ponajprije, milost „Božja” (od Boga), ne „čovječja” (od čovjeka). Kada je jednom primljena u čovjeka, milost nije više samo juridički naslov spasenja, neka vrst propusnice; ona je stvarna moć, kao što je stvarna moć ona u Duha Svetoga.

Milost je nešto iskustveno. O njoj se, kao i o Duhu Svetome, može ne samo imati ideju, pojam, ili također vjeru u nju (ako pod vjerom podrazumijevamo samo pristanak pameti), nego se može imati – i normalno je da se ima – iskustvo. To je veoma jasno u Pismu. Jednog dana, Isus „je uskliknuo u Duhu Svetom i rekao...” (Lk 10, 21), djelovanje Duha je izvor tog vala radosti koja navire iz srca Kristova i potiče ga da blagoslivlje, hvali i zahvaljuje Ocu. Isto nalazimo i kod Pavla. Kad on piše: „Nada pak ne vara, jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan” (Rim 9, 16.26). Pavao dakle ne donosi principijelne apstraktne tvrdnje, nego traži radije da prereče nešto što je doživio i nastavlja doživljavati u svom srcu što ga potresa. Ne radi se samo o individualnom iskustvu, nego o zajedničarskom. Izrazi kao: „Bog nam je darovao svoga Duha”, „Vi ste primili Duha”, „Duh prebiva u vama”, jasno otkrivaju činjenično stanje koga su svi svjesni i u što su uvjereni.

R.Cantalamessa, Hvalospjev Duha, „Duh i voda“