Kušnja otkriva Boga
Kušnja nam otkriva vlastito srce koje tek u trenucima kušnje jasno vidimo. Isto tako, kušnja nam otkriva naš stvarni odnos prema Bogu i Božji odnos prema nama
Postoje različite vrste kušnji, kušnje sa strane Sotone i kušnje kroz vanjske okolnosti, ali najuzvišeniji karakter nosi kušnja koja neposredno dolazi od Boga, kad On stavlja svoje ljubljeno dijete u talioničku peć kako bi provjerio istinitost njegove vjere. Bog želi stvarnost. Nije dovoljno reći: „Gospodine, Gospodine!” ili „idem, Gospodine!” Srce se mora provjeriti do dna, kako u njemu ne bi zaostao ni djelić licemjerstva ili lažnog ispovjedanja vjere. (...) Na ustima može biti mnogo istine i može se posjedovati bogato znanje, ali Bog traži istinu u srcu. Obični dokazi ljubavi naših srca ne zadovoljavaju Ga. On sâm nije se zadovoljio time da nam dâ obični dokaz svoje ljubavi, On je dao svoga jedinorođenog Sina! A mi? (...)
Ne zaboravimo ipak, da nam Bog iskazuje osobitu čast, kad nas stavlja na kušnju. Ne čitamo da je Bog kušao Lota. Ne, Lota je kušala Sodoma. On nikad nije dosegao dovoljnu visinu da bi ga iskušala Gospodnja ruka. (...)
Ako smo sposobni izdržati kušnje postavljene od Boga, učinit ćemo bez sumnje nova iskustva u vezi s Božjim značajem, i na taj način naučiti cijeniti vrijednost kušanja. Da Abraham nije ispružio svoju ruku da ubije svoga sina, ne bi nikada upoznao dragocjena bogatstva onog imena kojim on naziva Boga ovdje: „Jehova – Jireh”, tj. „Gospodin će se pobrinuti”. Tek kad smo stvarno stavljeni na kušnju, otkrivamo tko je Bog. Bez kušanja možemo ostati samo teoretičari. (...)
Neka bi nam Bog dao milost pretrpjeti kušnju, kako bi se proslavilo u nama Njegovo ime!
C.H.M.