Vjera i dvojbe

Gdje nam je blago, tu nam je i srce! Srce nam je tamo gdje su nam misli. Ako imamo blago, tada imamo i mnogo dvojbi u vezi njega: Što s njime učiniti? Koliko ga imati? Davati drugima ili zadržati samo za sebe? Sve su to dvojbe koje nam omogućuju rasti u vjeri

U snagu zrele vjere ubraja se pravilan odnos prema dvojbama. Dvojbe spadaju u vjeru. Ranije su se poneki u ispovijedi optuživali kad su imali dvojbe u vjeri. Ali dvojbe su bitna sastavnica vjere. Bez dvojbi, jednostavno bih samo prihvaćao što mi drugi kažu. Dvojba me primorava bolje pogledati ono što vjerujem. Ona me vodi i dotle da svoje vlastite predodžbe o Bogu stavim u pitanje i otvorim se posve drugomu neshvatljivomu Bogu.

Dvojba me primorava pitati: Što uistinu vjerujem? Što znači Božje utjelovljenje? Kako mogu razumjeti tajnu otkupljenja? Što me očekuje u smrti i poslije smrti? Kako mogu razumjeti biblijske i dogmatske slike? Gdje je na djelu umišljaj? Gdje u Boga projiciram samo svoje vlastite potrebe? Dvojba održava vjeru životnom. Ona nije suprotnost vjeri, nego njezina nužna sastavnica. Vjeri bi se protivila jedino dvojba koja sve stavlja u pitanje i postavlja se protiv svega. Dvojba me uvijek iznova tjera k vjeri koju mogu danas živjeti. Vjera nikada nije čvrsto posjedovanje. Ja se moram svako malo pitati što zapravo vjerujem i kako to, što vjerujem, mogu razumjeti. Ovo se razumijevanje mora izvojevati svaki dan. Nije mi dostatno jednostavno ponoviti propovijed od prošle godine. Moram danas na nov način formulirati ono što vjerujem i kako svoju vjeru razumijem sada, u svojoj konkretnoj situaciji.

A. Grün, Biti cjelovit čovjek , POV

---