Da sam ja Isus...
Donosimo vrlo zanimljivo svjedočanstvo glumca koji je u kazalištu glumio Isusa. U kazalištu gledamo glumca, a na misi stvarnu osobu. Iz kazališta izlazimo dotaknuti, a s mise...
Mladi glumac koji je u poznatom hrvatskom skazanju „Ecce homo” (Evo čovjeka) izvrsno odigrao ulogu Isusove osobe te za tu ulogu primio i posebnu nagradu, stekao je veoma zanimljivo i poticajno religiozno iskustvo. Vrijedno ga je pročitati i o njemu razmisliti:
„Odgojen sam u religioznoj obitelji. Išao sam i na vjeronauk. Primio sam sve sakramente po redu. Moj glumački posao malo me udaljio od djelatnoga religioznog života, ali sam u duši ostao vjernik. Vjera mi je postajala sve površnija. Kad mi je redatelj ponudio da prihvatim ulogu Isusove osobe, ozbiljno sam se zamislio i preplašio. Pogotovo me uhvatio strah kad mi je rekao da ja moram sam, bez njegove pomoći, studirati Isusovu osobu. Svaki pokret, sve ostalo kao što to mora biti u našem poslu.
Prihvatio sam se ozbiljno studija. Čitanje Svetoga pisma i drugih spisa o Isusu pomoglo mi je da shvatim Isusovu osobu, da sebi lakše predstavljam načine Isusova djelovanja, ponašanja i javnog nastupanja. Uživljavao sam se u to iz dana u dan sve više. Tražio sam, osim Sv. pisma i knjiga o Isusu, i susrete sa svećenicima i časnim sestrama te s pobožnim osobama koje sam viđao u crkvi da mi govore o Isusu, da mi pričaju kako ga zamišljaju. Sve mi je pomoglo. I jednoga dana bio sam spreman izići na pozornicu. Sve je bilo divno. I dobio sam prvu nagradu za najbolju ulogu. Bio sam ponosan.
Međutim, nešto me počelo mučiti. Nametnula mi se misao i prijetnja: DA SAM JA BIO ISUS, NE BIH BIO UMRO ZA OVAJ NAROD!
Prepao sam se te svoje misli i stao razmišljati o svome iskustvu iz kojega se ta misao rodila.
I odjednom mi sve postade jasno kao kristal: Pa, mi uopće ne shvaćamo tko je Isus i što je on za nas podnio. Svjestan sam da smo mi ipak samo glumili. I znam kako mi je u toj igri bilo teško na licu pokazati da opraštam i da ljubim, kad su me udarali i razapinjali. Teško je bilo zadržati blag i milosrdan izraz lica, premda sam znao da je to samo igra, samo gluma. A kod Isusa je to bila teška zbilja, stvarnost njegova života. Mučili su ga samo zato što ga nisu podnosili u njegovoj ljubavi. I razapeli su ga. A on je i dalje opraštao, volio, bio milosrdan, mislio na svoju majku, na svoga prijatelja Ivana, na razbojnika. Tako je to bilo i bilo je to za nas. A mi pokraj toga prolazimo, kao da se nije ni dogodilo. Posebice me zaboljelo kad sam shvatio da je s jedne strane sveta misa neprestano ponavljanje Isusove muke i smrti, neprestana ljubav koja se žrtvuje, a da smo mi s druge strane tako nehajni prema svetoj misi. I pomislio sam tada da Isusu s nama ništa ne uspijeva. Jer, kad bi ljudi izlazili iz kazališta, kao što često izlaze s mise, ja ne bih više bio glumac! Postavim se često pred crkvena vrata i promatram vjernike koji izlaze s mise. Pa, na njihovim se licima ništa ne primjećuje. Kao da se ništa nije dogodilo. A toliko se toga dogodilo. U MISI UVIJEK UMIRE ISUS I SVAKI OD NAS MOŽE KAZATI: JA SAM ČOVJEK ZA KOJEGA JE VEĆ NETKO UMRO!
Nakon mise, vjernici odmah žure iz crkve. Odlaze kao da ničim nisu dirnuti. Jednako prazna pogleda kao kad su ulazili. Nimalo otvorenijega i radosnijega pristupa drugima što su također ljudi za koje Isus umire. Prolazimo, odlazimo, dolazimo površno i prazno. Upravo uvredljivo. Pa, to mora Isusa vrijeđati. On se neprestano daje, predaje, žrtvuje i umire, a mi na sve to ostajemo ravnodušni i hladni... To me natjeralo na pomisao da kažem: Za ovakve ljude, koji ovako postupaju i za koje moja žrtva ništa ne bi značila, ne bih bio spreman umrijeti, da sam bio umjesto Isusa. Kad je prošlo vrijeme nakon ove moje nutarnje muke, shvatio sam da ipak nemam pravo. Isus je umro iz čiste ljubavi. Bez ikakve računice za sebe. Bez ikakvih uvjeta što se nas tiče.
Stoga bi on sigurno opet umro za nas ovakve kakvi jesmo. Ova me misao smirila. Ali i sada se pitam: ZAŠTO MU NISMO ZAHVALNIJI? ZAŠTO NAS NJEGOVA LJUBAV KOJOM SE ŽRTVUJE DUBLJE NE DIRA?”
Slavite misu srcem
Izdavač: RKT Župni ured Međugorje