Bila sam lezbijka
Snažno svjedočanstvo o snazi Isusove ljubavi koje može pomoći Vama ili nekome Vama dragom. Aleluja!
Nakon što sam neko vrijeme razmišljala o tome da vam posvjedočim kako je Isus promijenio moj život, na vašoj sam stranici naišla na tekst pod naslovom „Homoseksualac – tko sam ja zapravo?“ On me potaknuo da svoje svjedočanstvo zapišem odmah.
Pitala sam se: Zašto ja?
Imam 60 godina. Da me privlači isti spol osjetila sam između svoje desete i dvanaeste godine. Bilo je bolno. Neprestano sam se bojala da će se saznati; osjećala sam gorčinu u srcu i pitala se: Zašto ja? Smatrala sam da sam s tim rođena; da je to ljubav, ali duboko u srcu je uvijek bila prisutna bol. U samom sam početku bila, blago rečeno, zbunjena; tražila sam tekstove po tadašnjim časopisima, razgovarala s prijateljima o tome što je to u biti; u srednjoj sam se školi povjerila jednoj profesorici, koja me uputila školskom psihologu, ali svi su samo slijegali ramenima i govorili: „Proći će“. No, nije prošlo. Dogodila se i prva „ljubav“, a bol i gorčina bili su sve jači. To nije bila ljubav, nego na trenutak zadovoljena požuda, a nakon toga – samo praznina.
Iako sam imala sve, moja je bol bila sve jača
Željela sam brak i djecu kako bih bila kao drugi. I danas mi je teško o tome govoriti, jer sam cijelo to vrijeme živjela kao u magli, dan po dan, bez mira, topline, bez jasna cilja... Udala sam se. Suprug me privukao svojom toplinom, nježnošću, i izuzetnom inteligencijom. Kada smo odlučili živjeti zajedno, bila sam veoma sretna jer sam vjerovala da je sve iza mene, da ću jednostavno sve zaboraviti i krenuti u novi život. No, iako sam prema ljudskim mjerilima imala sve: muža, djecu, kuću, automobil, moja je bol bila sve jača.
Zavapila sam Isusu
Od kada sam pamtila, u životu sam se osjećala loše. Rođena sam u braku koji se bio već raspao; bila sam neželjena, nevoljena, neprihvaćena. Ta me gorčina pratila cijeli život, uz osjećaj da sam „roba s greškom“. Prijateljica, kojoj sam se bila povjerila, pričala mi je o Isusu, koji je živ, koji je Ljubav. (Imala sam tada 30 godina.) Naprosto nisam više mogla izdržati i u jednom sam Ga trenutku iz dubine duše zamolila da mi pomogne. A onda sam u srcu jasno čula glas: „Izmoli krunicu na koljenima“. Pronašla sam krunicu zabačenu u ladici, nisam ni znala kako se moli – to je bilo vrijeme bez Interneta i mobitela – pa sam, na koljenima, na svako zrno izmolila Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu. Tako je počeo moj život s Bogom!
Jasno sam „vidjela“ jednu situaciju u svom životu...
Cijeli tekst možete pročitati utiskanom iszanju časopisa Book broj 68 (potražite na kioscima)