fbpx

book hr banner 130x1000px

Ako može Petar,možemo i mi...

Razmišljanje o svetome Petru uz blagdan svetih Petra i Pavla

Pred nama je Petrovo, dan kada posebno častimo apostolske prvake – svetog Petra i svetog Pavla. Mnoštvu knjiga koje su o njima napisane pridružujem i ovo svoje razmišljanje o jednom od te dvojice velikana - svetom Petru. Zašto baš o njemu? Zato što ga doživljavam kao da je jedan od nas danas u ovom našem svijetu. Pogledajmo činjenice iz njegova života, kako su opisane u evanđeljima.

„Ako te i svi ovi ostave, ja sigurno neću!“

Bio je među prvim učenicima koji su se pridružili Isusu. Na poziv svoga brata Andrije ostavio je sve i pošao za Učiteljem. Pune tri godine živio je Petar uz Isusa, upijao svaku Njegovu riječ, svjedočio Njegovim djelima, čak štoviše – ugošćavao ga u svojoj kući. Na Isusovo pitanje učenicima: „Što vi kažete, tko sam ja?“ Petar „ko iz topa“ odgovara: Ti si Krist, pomazanik, Sin Božji!“ Na Isusove proročanske riječi upućene učenicima da će se svi sablazniti i ostaviti ga, Petar se uvrijedio! „Ja da ostavim Tebe! Ne dolazi u obzir! Ako te i svi ovi ostave, ja sigurno neću!“ U Getsemanskom vrtu spreman je Petar pobiti se s cijelom četom koja je došla uhvatiti Isusa. No, kratko nakon toga našao se Petar u situaciji koju bismo danas nazvali „stani-pani“. Kada je vidio što se događa s Učiteljem, i što bi se moglo i njemu dogoditi ako prizna da je njegov učenik, Petrova hrabrost istopila se poput leda na suncu. Ne poznajem toga čovjeka! Nemam pojma tko je on. Spreman je i zakleti se u to da ne zna tko je taj čovjek kojeg su Židovi doveli.

Nismo li i mi danas poput Petra u hramskom dvorištu?

Nismo li i mi danas poput Petra u hramskom dvorištu? Toliko smo toga naučili o Isusu, zovemo se i smatramo njegovim sljedbenicima, među istomišljenicima smo hrabri vjernici, idemo na susrete s Njime u Euharistiji – a koliko smo puta riječima ili ponašanjem u svagdanjem životu svijetu pokazali suprotno? Koliko smo se puta na ulici prekrižili kada smo čuli da zvoni Anđeosko pozdravljenje? Koliko smo se puta u restoranu prekrižili prije obroka? Ako smo se našli u društvu u kojem se vodio razgovor protivan našoj vjeri i kršćanskom svjetonazoru, jesmo li imali hrabrosti podići svoj glas u obranu vjere, ili smo „mudro“ šutjeli?
Nije li vrijeme da poput svetog Petra i mi zaplačemo nad svojim postupcima kojima smo zatajili Isusa? Evanđelisti ne pišu o tome što se dogodilo kada se Petar nakon svoje izdaje prvi put vidio s Isusom, ali sigurno je najprije pao na koljena pred Njim i zamolio oproštenje za svoj grijeh. A Isus ne samo da mu oprašta nego ga postavlja stožerom Crkve! Neizmjernu ljubav koju je Isus pokazao prema svetom Petru pokazuje i prema svima nama, tijekom čitave povijesti. Ta, iz ljubavi prema nama položio je i svoj život! Nemojmo se bojati svjedočiti tu ljubav svugdje i u svim situacijama. Zamolimo svetog Petra da nam u tome bude na pomoć!