Zašto, i s kojim raspoloženjem ideš na misu?

Ovo je pitanje nedavno postavio glavni urednik Booka, jedan od voditelja Škole, svojim polaznicima. Njihove odgovore objavljujemo u nastavcima, i ovim putem potičemo vas, dragi čitatelji da svoje odgovore pošaljete na adresu uredništva (urednikbook@kristofori). Ono što 'otkrijete' razmišljajući o ovom pitanju, bit će blagoslov vama, i svima oko vas 

Zbog tog trenutka ne propuštam misu

U nedjelju nakon Škole molitve išla sam na misu i cijelo sam vrijeme razmišljala o postavljenim pitanjima. Odgovorit ću iskreno, kratko i jasno. ☺ Idem li s radošću na svetu misu? Na misu idem s radošću, iako sam ponekad možda raspoložena drugačije. Ponekad jedva čekam da misa završi, no katkad bih htjela da traje još satima. Moja najveća radost je trenutak kada primim Isusa, taj osjećaj da je On doista u meni. Zbog tog trenutka ne propuštam misu. Što odgovorim kad me netko upita zašto idem na svetu misu? Više su mi puta postavili slično pitanje. Najčešće neizravno, ovako: „Ja vjerujem u Boga i molim se, ali ne idem u crkvu iz tih i tih razloga...“ Tada uvijek kažem: „Lijepo je što vjeruješ i moliš se, ali, vidiš, ja idem u crkvu jer jedino ondje mogu primiti Tijelo Kristovo, a Isus je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“ (Iv 6,53) A. Ž.

Volim misu jer ondje mogu Bogu izravno zahvaliti...

Hvaljen Isus i Marija! Na misu idem rado jer ondje susrećem živog Isusa, koji mi daje novu snagu, obnavlja me, ispunjava me nadom, liječi me. Ako sam žalosna i imam probleme, daje mi savjet. Često puta u riječima Evanđelja ili u propovijedi pronađem rješenje i osjetim da su te riječi namijenjene meni. Idem na svetu misu da bih u nju mogla uključiti, te ju prikazati za ljude u potrebi. To me ispunjava mirom i čini sretnom. Volim ići na misu jer je zajednica za mene bitna i molitva je s mnoštvom braće snažnija. Isus je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“. Volim misu jer mogu Bogu izravno zahvaliti za sve što čini za mene i moju djecu, obitelj i svu braću. To je najmanje što mogu učiniti – zahvaliti. Htjela bih naglasiti da to nije oduvijek bilo tako. Svetu misu doživljavam na ovaj način tek od 7. rujna 2013. godine, kada sam susrela živog Isusa, kojeg sam dugo tražila i čeznula za njim. Bogu hvala!!! Hvala za sve što svaki dan daje meni i mojoj obitelji. Hvala Bogu što mi je podario mnoštvo dobrih ljudi koji žive ŽIVU VJERU. Ti ljudi imaju radost u srcu i daju mi snagu. Hvala Ti, Isuse, za sve. Pomogni mi da i ja postanem drugima svjetlo i pomognem im doći do Tebe. K. R.

Ondje se osjećam prihvaćenom onakva kakva jesam

Na misu idem kako bi se moj duh uzdigao Bogu, kako bih dobila snagu da se podignem iz svoje slabosti i izdržim sve što dolazi. Idem na misu kako bih ondje prikazala sve one koji ne idu na misu; sve nemire, ratove i ostalo. Znam da onamo pripadam; samo se ondje osjećam prihvaćenom onakva kakva jesam. Ne idem uvijek radosna, ali se radosna vratim. Zbog tjelesnih slabosti, nekad jedva dođem pa je odlazak na misu za mene često prava borba. Sveta misa je za mene vrhunac svega dobra. Po njoj se moja nutrina mijenja. J. K.