fbpx

book hr banner 130x1000px

Žena, čežnja i ljubav

Seksualnost je nešto s čime se svi suočavamo, za što se ili protiv čega se borimo, nešto o čemu govorimo ili nešto o čemu šutimo. Zato je uvijek korisno nešto dobro o ljudskoj seksualnosti pročitati

Blaženi Ivan Pavao II. je teologijom tijela razbio nekoliko iluzija koje su se utaborile u ovom svijetu predstavljajući se kao istine. Prva iluzija je ona o tijelu. S jedne se strane, kroz medije, stalno ismijavalo pokušaje Crkve da govori o tijelu i spolnosti, te joj se „savjetovalo” neka se bavi duhovnim životom vjernika. Što je najgore, ova je iluzija i danas prisutna u Hrvatskoj. Nažalost, veliki je dio vjernika na tu iluziju nasjeo, iako u KKC-u (Katekizam Katoličke Crkve) piše kako je tijelo stožer spasenja. Tijelo je važno, ono ima snagu suotkupljujućeg trpljenja, nasljedovanja Krista.

Drugu su iluziju stvorili tako da su, nakon što su udaljili Crkvu od tijela, ponudili svoju verziju onoga što tijelo jest i kako bi ono trebalo izgledati (opaska: pritom su se zadržali samo na tijelu). Kad pogledate muške ili ženske časopise, vidjet ćete savršena tijela, bez pjegice na licu ili madeža na čelu, žene bez imalo celulita, savršenih frizura, a muškarce atletskog tijela. Koliko je takav izgled plod prirode i Božjeg stvaranja, a koliko računalnih programa, poput Photoshopa, procijenite sami. Ideja savršenog, naglašavam, savršenog izgleda, svakoga se dana „servira” na kioscima. Mladi ga ljudi gledaju, te se pitaju mogu li i oni tako izgledati. A realnost je nešto posve drugo; i onda dolazi do razočaranja, jer ti mladi ne vide svoje tijelo i činjenicu da su stvoreni na sliku Božju, da su važni i duša i tijelo, njihovi osjećaji, sve zajedno. Gledaju u ono što je pred njima, a trebali bi u Onog koji je iznad njih.

Primjer koji nam dokazuje činjenicu da nema tijela bez duše i obratno je Leah Darrow, djevojka koja je sudjelovala u trećoj sezoni America's next top model, i ušla među 14 finalistica. Nakon ispadanja iz emisije, još se dvije godine u New Yorku bavila modom i svime što je uz nju išlo, poput života u elitnom društvu, koji se može vidjeti po noćnim klubovima, i na naslovnicama žutog tiska. Paralelno s time, Leah se polako, ali sigurno udaljavala od Katoličke crkve, i padala u sve veću tamu i grijeh. Međutim, u trenutku snimanja za neki međunarodni magazin, onako oskudno odjevena, u srcu je osjetila strah i izloženost. Osjetila je mistično iskustvo u kojoj joj je Bog pokazao stanje njezine duše, koliko se srozala u bezdan tame i očaja. Odustala je od snimanja, i čvrsto odlučila prekinuti karijeru. Bio je to šok za urednike magazina koji su je bili pozvali na snimanje. Čak su joj prijetili kako će joj uništiti karijeru, no nisu znali da je ona sama odustala od života koji je dotad živjela, kako bi započela jedan posve novi. Nazvala je oca i rekla mu neka dođe po nju jer će ona u protivnom izgubiti svoju dušu. Otac je došao po nju iz St. Luisa, i savjetovao joj neka ode na ispovijed i vrati se nebeskom Ocu, onako kao što je nazvala zemaljskog i zatražila pomoć. Leah ovako opisuje tu ispovijed u jednom intervjuu za katoličku tv-mrežu EWTN: „Dala sam Bogu više od desetljeća bola, srama, krivnje, frustracija, pokušaja sreće, a on mi je dao mir”. Leah priznaje kako je u svom tom svijetu mode, glamura i uspjeha tražila ljubav. Većina žena koje se bave tim poslom, traži pažnju, traži ljubav i potvrdu svoje vrijednosti i dostojanstva, što je slučaj, ne samo u manekenstvu i modi, nego i u svakodnevnom životu. A odgovor im je tako blizu, u Evanđelju:

Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao (Mt 5,27).

Isus je ovdje vrlo jasan, za većinu danas možda i strog, i postavlja visoke standarde. Možda neki misle kako Isusove riječi danas nisu važne, kako vrijede za vrijeme u kojem je živio, ali on je podnio žrtvu za sve generacije, do kraja svijeta. Tako su aktualne i njegove riječi. Nijedna od Isusovih nije manje bitna danas, na početku 21. stoljeća, nego onda, prije dvije tisuće godina. Pa zašto se onda te riječi ne žive? Odgovor se krije u muškom srcu, u načinu na koji se odnosi prema ženi. No, najprije moramo znati što je žena. Žena je kruna Božjeg stvaranja, nositeljica života. Po Ženi koja je Bogu rekla „neka bude”, po Mariji, dobili smo Spasitelja. Žena je, kako nam kaže don Damir Stojić na predavanjima o teologiji tijela, paradigma neba i nebeskog, onog za čim muško srce čezne. Dakle, srce muškarca mora biti od mesa, a ne od kamena. Kakvo je to srce od mesa? Ono, koje će kada vidi ženu zahvaljivati Bogu na stvaranju svake žene, ono srce koje ženu ne vidi kao objekt, već kao subjekt. Takvo srce se 'stvara' molitvom i intenzivnim sakramentalnim životom, srce koje se 'stvara' danima, mjesecima pa čak i godinama. Srce koje ženu vidi u stihovima: „U tvom pogledu čistina, blagost i milina, u tvom pogledu dio je nebeskog plavetnila” ili: „Sinoć mi nisu trebale zvijezde i njihov sjaj, dovoljne su bile tvoje oči u kojima je bilo nebo za nas”,kako sam svojedobno osobno napisao. Srce koje se čisti i liječi istovremeno. I kada se mijenja srce muškarca, paralelno se s njime mijenja i srce žene koja postaje kompatibilna s njim, oni postaju jedno tijelo, a zajedno su slika Boga, onako kako ih je zamislio na početku stvaranja. U vezi s time, bl. Ivan Pavao II. u teologiji tijela uzima još jedan citat iz Evanđelja:

Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi. Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: „Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?” On odgovori: „Zar niste čitali: 'Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja'. Kažu mu: „Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?” Odgovori im: „Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub”.

Ovdje se Isus vraća na početak i na to kako je Božja mudrost zamislila da muškarac i žena mogu živjeti u punini i blagostanju. Navedeni citati traže od muškarca odgovornost, traže promjenu života i pogleda na svijet jer danas je mnogo toga normalno, a posljedice su zastrašujuće, poput grijeha koji razara sve oko sebe i ostavlja pustoš u srcu i duši, te jamči pobjedu sotone u životima, te sigurnu propast.

Ispravno gledanje žene je zahvaljivanje, a ne tretiranje nje kao objekta požude ili, pak, negiranje nje kao duše i tijela (ono kad se ne usuđujete ni pogledati). Jedna od smetnji koja onemogućava ispravno gledanje žene je način na koji se ona odijeva. O tom je aspektu seksualne revolucije u pretprošlom broju Booka pisao i p. Marko Glogović. Žena se u tom pogledu liberalizirala, oslobodila, i sada je – polugola. Stoji tako usamljena na vjetrometini ovog svijeta jer su je uvjerili kako će tako biti privlačna. No, umjesto toga, postala je površno privlačna, postala je (seksualni) objekt sveden na tijelo, govoreći tako muškarcu: „Pogledaj, ovo sam ja, tijelo, tj. neki dijelovi tijela, i nisu bitne moje emocije, moj intelekt, ono čime se bavim u životu. Sve što imam ovdje je, izloženo za tebe”. Osim što je ta žena u zabludi, i što u nekom zadimljenom baru obično naiđe na pogrešnog (muškarci su vizualni tipovi), te se, izranjavana duhovno i tjelesno vrati svom domu – zimi se i pošteno smrzne.

Ukratko, žene, ako želite da vas muškarac poštuje, krenite najprije od sebe. To će vam biti teško ukoliko niste svjesne činjenice da ste Božja djeca i da vas Bog voli od trenutka vašeg začeća, i da vam je dao dostojanstvo koje nitko ne smije gaziti. Isto vrijedi i za muškarce. Samo s takvim pogledom na ženu, sa svjesnošću da smo Božja djeca, može se stvoriti ljubav. I tad sve dobije smisao: žena kao kruna Božjeg stvaranja, čežnja muškarca prema ženi kao nešto u nas utkano, nešto posve normalno – i ljubav kao konačni 'proizvod' žene i muškarca.

A Leah? Leah danas diljem Amerike i svijeta svjedoči o svom životu. Nastavila se baviti modom u koju unosi skromnost i onu dozu ženske privlačne tajnovitosti. Kao netko tko je prošao svijet i njegovu ponudu, pa je shvatio sve njegovo obmanjivanje, ona unosi u modu elemente čistoće i teologije tijela. Također, radi za Catholic Answers (Katolički odgovori) dvomjesečnik za evangelizaciju, gdje se bavi apologetikom (obranom kršćanske vjere). Svojim obraćenjem nije izgubila ništa od svoje tjelesne ljepote, dapače, dobila je dušu natrag, dobila je čistoću pa tako danas sjaji i svjedoči u svakom kutku svijeta. Tako se plodovi teologije tijela i novog života u Kristu zrcale već pri prvom njezinu pogledu i osmijehu.