Zašto radim to što radim?

Iskustvo sa Škole molitve

Mnogi se u životu pitaju: „Zašto mi ne ide?!” Izlaz iz toga kruga nesretnosti i neuspjeha leži u dvije spoznaje. Vjeruješ li, zaista vjeruješ, da si ljubljen, i da sve možeš u onome koji te jača? Bez njega ne možemo učiniti ništa, ali s njim možemo učiniti sve

Prošli smo tjedan u Školi molitve razmatrali tekst iz 21. poglavlja Ivanova evanđelja, koji opisuje kako su učenici išli pecati. Odmah sam uočio da se to događa samo nekoliko tjedana nakon Isusova uskrsnuća. Petar kaže ostalima: „Idem ribariti”, a oni mu odgovore: „Idemo i mi s tobom”. U razmatranju i meditaciji posebno su me dodirnule dvije rečenice. Jedna je: »Nato učenik koga je Isus osobito ljubio reče Petru: „Gospodin je!”« (Iv 21,7), a druga: »Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” Odgovori mu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Kaže mu: „Pasi jaganjce moje!”« (Iv 21,15-16) Pokušao sam sebe staviti u taj događaj i razmišljao sam kako bih se ja osjećao da sam s njima.

I ja sam učenik kojega Isus osobito ljubi

Još kao dječak razmišljao sam o sebi previše negativno. Osjećao sam se manje vrijednim i odbačenim, a kako se s tim nisam znao boriti, ubrzo sam donio unutarnji stav da će me drugi voljeti ako budem puno bolji. Budući da dolazim iz obitelji u kojoj se jako puno radilo, mislio sam da će me drugi voljeti ako sve što radim odradim kako oni žele i koliko žele. Tako sam stekao naviku raditi sve više. Ali moji unutarnji stavovi i osjećaji bili su sve jači tako te su se u meni počeli javljati strahovi i sve sam više gubio povjerenje u ljude. Nakon početka obraćenja primijetio sam kako imam veliku potrebu da me drugi prihvate, a u isto sam se vrijeme bojao da ću ponovno biti odbačen. Prije nekoliko godina odjednom sam se našao u tako jakoj tjeskobi da ni sâm nisam znao što me muči. To stanje nije prestajalo, nego se štoviše sve više pojačavalo tako da u jednom trenutku nisam više razmišljao ni o čemu drugome. Počeo sam se moliti kako sam mogao i znao, ali mi ništa nije pomoglo. To je trajalo nekoliko tjedana; bio sam već lud od tjeskobe i sve sam lošije spavao. A onda sam se jedne noći probudio i, kako više nisam mogao zaspati otišao sam u dnevni boravak i počeo vapiti Gospodinu zbog toga stanja. U jednom trenutku osjetio sam da je Isus pored mene. Istog trena sva tjeskoba je nestala a On mi je rekao: „Ne trebaš biti dobar”. Kako sam puno razmišljao o tome i to me dugo držalo, shvatio sam da mi je rekao ovo: „Volim te takvog kakav jesi i ne trebaš zavrijediti (kupovati) moju ljubav.” A upravo sam s tim imao problema cijeli život...


Cijeli tekst pročitajte u Booku broj 78, lipanj 2016.

Pretplati se na Book i dobivaš 3 broja besplatno! Dostava je besplatna!


ŠKOLA MOLITVE Nove grupe

Škola molitve dostupna je u mnogim gradovima, a u planu su i nove grupe . Ukoliko ste zainteresirani javite nam se.

Više o Školi molitve

Za dodatne informacije javite se na e-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.