Dokument o krštenju u Duhu

ICCRS: Što je krštenje u Duhu?

Donosimo izvještaj o dokumentu koji govori o krštenju u Duhu Svetome. Onjemu se raspravljalo u ožujku 2011. na susretu kojem je nazočio i glavni urednik Booka. Tekst izvještaja svakako preporučamo svima onima koji se žele dublje upoznati s pojmom krštenja u Duhu

"Postoji potreba za neprekidnim poticanjem i produbljivanjem primanja krštenja u Duhu unutar Obnove." (ovo je kao neki lid ili podnaslov valjda, iz tog dokumenta, jer je ista rečenica i u tekstu – plavo)

Prije tri godine, Vijeće ICCRS-a ovlastilo je biskupa Joea Grecha, o. Petera Hockena i mene daformuliramo teološki dokument koji obrađuje krštenje u Duhu Svetomu. Taj bi dokument imao dvostruku svrhu. Prvo, služio bi kao podsjetnik unutar Obnove s jasnim objašnjenjem milosti krštenja u Duhu Svetomu usvjetlu Pisma i tradicije. Drugo, bio bi sredstvo za crkvene vlasti, uključujući biskupe i svećenike, koji imaju pastoralnu odgovornost prema grupama Obnove i prema više od 120 milijuna katolika širom svijeta koji su primili krštenje u Duhu Svetomu.

Naš je prvi korak bio kreirati nacrt dokumenta, koji je dovršen 2009. godine te poslan na adrese okotrideset teologa i voditelja Obnove širom svijeta na komentiranje. Primili smo detaljne povratne informacije a većinu smo uvrstili u revidirani dokument.

Usred ovog procesa, našeg ljubljenog biskupa Joea Gospodin je neočekivano pozvao k sebi i ja sam uvjerena kakonas njegove molitve podupiru u ovom poslu i sada.

U ožujku 2011. godine, dokument je predstavljen na međunarodnom kolokviju u Rimu, u organizaciji ICCRS-a, kojemu su pristupili teolozi i voditelji Obnove iz 44 zemlje. Sudionici su dublje diskutirali krštenje u Duhu i ponudili su daljnje izmjene u dokumentu.

Dokument je naknadno ponovno revidiran, i dostavljen Vijeću ICCRS-a na konačan pregled i objavljivanje.

Pripremajući ovaj dokument,tijekom posljednjih sam nekoliko godina,kroz razgovor s mnogima na ovu temu, u srcu pronašla neki novi zanos da razumijem, živim i svjedočim drugima o toj čudesnoj milosti, milosti krštenja u Duhu Svetomu koja preobražava.

Budući da se Katolička karizmatska obnova ubrzo približava svojoj jubilarnoj obljetnici, 2017. godine, vjerujem da je ovaj dokument posebno potreban. Tri su razloga:

Prvo, postoji potreba za neprekidnim poticanjem i produbljivanjem primanja krštenja u Duhu unutar Obnove, osobito kroz dobru formaciju. Za razliku od drugih pokreta u Crkvi, Obnova nema svog utemeljitelja, nema centralističku strukturu ni propisan proces formacije.

To je sastavni dio njezine jedinstvenosti, dar Božji, ali to također znači da moramo osigurati da se čvrsta formacija dogodi gdje god postoji Obnova, kako bi plamen Duhova neprekidno gorio, a krštenje se u Duhu duboko sjedinilo s cijelim kršćanskim životom.

Dobraformacija također pomaže izbjegavanju pastoralnih pogrešaka, koje su tijekom proteklih godina dale lošu reputaciju Obnovi u nekim dijelovima svijeta. Stoga postoji potreba za materijalima za poučavanje koji mogu poslužiti kao temelj, temelj koji će koristiti i preuređivati različite skupine širom svijeta.

Drugo, teološko razmatranje je dio neprekidnog procesa rasta u svećeničkoj zrelosti. Kao kršćani svih generacija, pozvani smo odražavati ono što Bog čini u naše vrijeme u svjetlu zaloga katoličke vjere. Ta prekrasna raznovrsnost Obnove, u svom svojem bogatstvu različitosti izraza širom svijeta, također znači da postoji neprekidna potreba za uzajamnim teološkim dijalogom i za resursima koji odražavaju temeljni konsenzus.

Konačno, sastavni dio Božje nakane za formiranjem Obnove jest širenje „kulture Duhova” i „duhovnosti Pedesetnice” kroz cijelu Crkvu. Uistinu, i papa Benedikt XVI. i Ivan Pavao II.dali su nam ovu ovlast. Ovo je, do izvjesnog stupnja, već učinjeno, ali još mnogo više tek treba učiniti. U Crkvi postoje mnoga kriva shvaćanja o krštenju u Duhu i o darovima Duha. U nekim dijelovima svijeta, postoji otpor prema Obnovi. U isto vrijeme, u nekim područjima, u kojima smo ranije nailazili samo na zatvorena vrata, imamo novu otvorenost i zainteresiranost.

Za nas je sazrelo vrijeme za razvijanje jasne, jedinstvene i dobro osmišljene strategije komunikacije, kako bi se vrata mogla još više otvoriti za Duha Svetoga i njegove darove.

Dokument ima četiri dijela koji pokrivaju sljedeća ključna područja:

1. dio: Karakteristike i plodovi

Ovo poglavlje odgovara na pitanje: Koji su vidljivi, konkretni plodovi krštenja u Duhu, kako se to danas doživljava? Kako je ta milost izmijenila živote pojedinaca i Crkve? U odgovoru su nam jednim dijelom pomogle mnoge ohrabrujuće izjave s biskupskih konferencija širom svijeta o Obnovi, koje su znakovito dosljedne u svojem opisivanju krštenja u Duhu i opisivanju njegovih posljedica.

To poglavlje počinje definicijom krštenja u Duhu, koju smo preuredili na temelju informacija koje smo primili na kolokviju: krštenje u Duhu iskustvo je ljubavi Boga Oca, ljubavi koja je razlivena u srcu po Duhu Svetomu, to je iskustvo kojepreobražava naš život, iskustvo koje se prima kroz potpuno predanje gospodstvu Isusa Krista. Ova milost donosi živo sakramentalno krštenje i potvrdu, produbljuje zajedništvo s Bogom i s braćom kršćanima, raspaljuje evangelizacijski žar i podjeljuje osobi karizme za služenje i poslanje.

Postoji neizmjerna potreba za karizmatskim svecima – za ljudima koji u punini žive milost krštenja u Duhu, a koja im dopušta da sazrijevaju u junačkoj svetosti. (ovo je kao neki lid ili podnaslov valjda, iz tog dokumenta, jer je ista rečenica i u tekstu - zeleno)

2. dio: Biblijski i otački temelji

Jedan je od najvažnijih zadataka Obnove pomoći drugima u Crkvi da shvate kako to krštenje u Duhu nije neki marginalni fenomen –neka skupina katolika kojoj se slučajno sviđa pentekostalni stil slavljenja. Umjesto toga, ono znači „ući u život”, ući u ono što se već nalazi u srcu kršćanskog života kako to prikazuje Pismo i tradicija, ali koje je, s vremenom, zamračeno i zaboravljeno. To nam pokazuje drugi dio ovog dokumenta, iznoseći biblijske i otačke temelje krštenja u Duhu.

Biblijsko poglavlje objašnjava temelj i značenje izraza „krštenje u Duhu”, važnost događaja Duhova kako se prepričava u Djelima apostolskim i u nauku svetog Pavla o kršćanskom životu, kao životu u Duhu.

Otačko poglavlje pokazuje načine na koje današnje krštenje u Duhu odgovara iskustvu prve Crkve, osobito u vezi sa sakramentima inicijacije.

3. dio: Teološko promišljanje

Treći je dio ovog dokumenta bio možda najizazovniji za pisanje, jer vidimo da se ovdje zajedno iznoserazličiti pogledi na iskustva još od prvih dana Obnove. Dok smo radili na ovom dijelu, shvatila sam da sve više cijenim različite poglede kojima su teolozi nastojali objasniti krštenje u Duhu. Stvarnost je bogatija i dublja od bilo kojeg objašnjenja i svaki nazor daje značajan doprinos. Stoga, umjesto da odaberemo jedan pogled, a odbacimo ostale, nastojali smo od svakog prihvatiti neke aspekte.

Volim koristiti ovu analogiju: je li svjetlost val ili čestica? Kao što fizičari znaju, odgovor je … jest! Neizostavno, oboje. Ne možemo svjetlost svesti ili na val ili na česticu, jer bismo takoneobjašnjenimaostavili neke aspekte njezina ponašanja. Sastavni dio bogatstva naše katoličke vjere jest to – „oboje”. Je li Isus Bog ili čovjek? Temelji li se naša vjera na Pismu ili na tradiciji? Je li Biblija riječ Božja ili riječ ljudska? Događa li se kraljevstvo nebesko već sada ili još ne? Oboje!

Mislim da ovo načelo možemo plodonosno primijeniti i na krštenje u Duhu i na Obnovu. Primjerice, neki teolozi opisuju krštenje u Duhu kao oživljavanje sakramenata krštenja i potvrde; drugi ga opisuju kao novi silazak Duha u život pojedinca. Oba pogleda odražavaju nešto važno. Slično tome, neki karizmatsku obnovu vide kao struju milosti namijenjenu cijeloj Crkvi; drugi je vide kao pokret među ostalim pokretima.

Ponovno ističem, ovi se pogledi međusobno nadopunjuju i svaki ima važan doprinos.

4. dio: Pastoralna pitanja

Ovo poglavlje nudi neka temeljna pastoralna načela koja se mogu prilagoditi kroz različite skupine, sukladno njihovim lokalnim potrebama. Dokument ne nameće poseban program za krštenje ljudi u Duhu (kao što se događa na seminarima života u Duhu), pošto je sastavni dio poslanja ICCRS-a održati veliko poštovanje prema načelu supsidijarnosti,tj. ono dopušta što je moguće više slobode za inicijative na lokalnoj razini.

Pastoralni nadzor nad Obnovom nije bez izazova.

O. Peter Hocken spomenuo je opasnost od pretvaranja krštenja u Duhu u neku vrstukvazisakramenta i sâme priprave u kvaziliturgijsku.

Ako bismo djelovanje Duha izvukli iz institucije – ako bismo Ga vješto stavili pod našu kontrolu – time bismo izdali i samu milost koja nam je dana.

Ipak, kao što je papa Benedikt rekao, karizmatik mora do izvjesnog stupnja biti „institucionaliziran” (tj. razviti čvrste oblike i strukture) ako želi ostati i donositi plod tijekom vremena. U isto vrijeme, institucionalno mora uvijek biti karizmatsko (to jest, ovisiti o Duhu). Postoji osjetljiva ravnoteža između stvaranja programa koji potiču djelovanje Duha, a ipak dopuštaju da vjetar Duha slobodno puše, da nas iznenadi i, štoviše, ponekad poremeti naše planove.

Ovaj dokument stavlja snažan naglasak na formaciju. Neki problemi u Obnovi, npr., ljudi koji napuštaju Crkvu, nezrelost ljudi koji su raspoređeni u službe ozdravljanja i izbavljenja, krivo naglašavanje i isticanje počivanja u Duhu i drugih fenomena, mogu se, kroz dobru formaciju, svesti na najmanju moguću mjeru. Kao što je kardinal Rylko naveo, jedna od glavnih karakteristika novih svećeničkih pokreta je njihova sposobnost osiguranja čvrste i duboke formacije u kojoj kršćanska vjera nije glazura koja se stavlja preko onog suštinskog nutarnjeg svjetovnog života, nego transformacija najdublje jezgre osobnosti, koja utječe na sve izbore iponašanje pojedinca.

Postoji neizmjerna potreba za svecima karizmaticima (ili karizmatskim svecima, svetim karizmaticima op.prev.), ljudima koji u punini žive milost krštenja u Duhu, koja im dopušta da sazrijevaju u junačkoj svetosti. Trebali bismo moliti da Bog podigne takve svece među nama, kao uzor nama, kako bismo vidjeli kako izgleda svetost u karizmatskoj obnovi. Među tim svecima bit će muškarci i žene koji vole i karizmatske i institucionalne aspekte Crkve, koji su doživjeli, koji razumiju i prenose na sve ostale milost Božju koja se nalazi u krštenju u Duhu Svetomu.

Sasvim sigurno, jedan dokument neće u potpunosti odgovoriti na sva pitanja o krštenju u Duhu Svetomu. Doista, dok smo stvarali ovaj dokument, sve sam više bila svjesna važnosti pitanja koja smo razmatrali. Ne može cijeli ocean stati ujednu staklenku! Ipak, tako se počinje; a mi se nadamo da će taj jedan dovesti do daljnjih razmatranja i dijaloga.