fbpx

Zašto si dopustio?

U redu je, dijete. Ovo je bio samo još jedan dan kada sam bio tvoj Bog i brinuo za svoje dijete.

JA: Bože, mogu li Te nešto pitati?
BOG: Naravno, dijete.
JA: Nećeš se ljutiti?
BOG: Bez brige, neću.
JA: Zašto si dopustio da mi se danas dogodi toliko loših stvari, kad samTe molio da dan vodiš svojom svetom rukom?
BOG: Na što točno misliš?
JA: Pa, probudio sam se dosta kasno i bio jako napet i u žurbi.
BOG: Da…
JA: Iz nekog meni nepoznatog razloga, mom automobilu trebala je cijela vječnost da se pokrene. Kad je konačno došlo vrijeme ručka, ponovno sam trebao čekati, a žurilo mi se.
BOG: Aha…
JA: Kad sam odlazio kući, trebao mi je mobitel da obavim važan poziv, ali on se ugasio.
BOG: Da.
JA: Konačno sam stigao kući. Htio sam ispeći krumpiriće u novoj fritezi u kojoj bi trebali ispasti bolje nego u staroj, ali nije radila! Danas mi ništa nije išlo od ruke. Zašto si to dopustio?
BOG: Dakle ovako: pali anđeli bili su ujutro nad tvojim krevetom pa sam poslao jednoga od svojih anđela da vodi bitku s njima. Smatrao sam da je u redu ostaviti te da spavaš dok ta borba traje.
JA: Oh…
BOG: Zatim nisam dopustio da tvoj automobil odmah upali zato što je neki pijani vozač vozio putem kojim ideš na posao i on bi te udario…
JA: (posramljen)
BOG: Osoba koja ti je danas trebala napraviti sendvič, bila je bolesna. Nisam želio da pokupiš taj virus i razboliš se jer znam da si ne možeš priuštiti bolovanje od nekoliko dana.

JA: Uh.
BOG: Danas se tvoj mobitel ugasio zato što je osoba koja je htjela razgovarati s tobom htjela dati neke lažne informacije o tebi, tvojim riječima koje bi izvadila iz konteksta. Nisam želio da ti to stvara probleme.
JA: U redu.
BOG: A friteza, bila je neispravna. Da si je uključio, nestalo bi struje u cijeloj kući. Mislim da ti nakon napornoga dana ne bi bilo ugodno ostati u mraku.
JA: Oprosti, Bože.
BOG: Ne trebaš se ispričavati, samo nauči vjerovati mi, u svemu, u dobru i u zlu.
JA: Vjerovat ću Ti.
BOG: I nemoj sumnjati u plan koji imam za tebe… sjeti se da je moj plan mnogo bolji od tvog. Znam sve ono što je tvome oku skriveno.
JA: U redu. I, Bože, samo da Ti kažem… hvala Ti za sve danas, za sve što si dopustio da se dogodi, i na Tvome vodstvu. Hvala Ti što me ljubiš i kada vidiš da Ti ne vjerujem cijelim srcem, hvala Ti što mi praštaš i kada sumnjam u Tvoje planove.
BOG: U redu je, dijete. Ovo je bio samo još jedan dan kada sam bio tvoj Bog i brinuo za svoje dijete.