Subota 19.07.2014.

Mih 2, 1-5

Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljima svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu. Zato ovako govori Gospodin: Evo tome rodu smišljam zlo, iz kojeg nećete izvući vratova, niti ćete hoditi ponosito, jer će biti zlo vrijeme. U onaj će vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reći: »Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuđena, i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku. Zato neće biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Gospodnju.« Riječ Gospodnja

Ps 10, 1-4.7-8.14

Zašto, Gospodine, stojiš daleko,
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni,
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali,
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!«
I u tome sva mu je misao.

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare,
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda,
potajno ubija nevina,
očima siromaha vreba.

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju,
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje,
ubogu ti si pomoć!

Mt 12, 14-21

U ono vrijeme: Iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube. Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti — sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima!

Komentar (Škola molitve)

Teško je to zamisliti, još teže razumjeti. On je taj koji ozdravlja, ohrabruje, zove, oprašta grijehe i tumači Božju Riječ. On je taj koga se boje zli duhovi, koji uskrisuje, koji donosi radost i smisao. A svejedno ima onih koji ga žele ubiti. Farizeji nemaju mira i stalno Ga progone. Žele Mu "smjestiti".

Moj me sinčić, uvijek kada mu u crkvi pokazujem raspelo, pita: "A zašto su Ga ubili?". Što biste vi odgovorili? Tako logično i jednostavno pitanje koje može postaviti torgodišnje dijete, a ja ne znam odgovor. Ne znam jednostavnim riječima odgovoriti svome djetetu.

Nekad mu kažem da su Ga ubili jer je On bio dobar, a oni nisu pa su ga se bojali. Nekada kažem da su mislili da On želi postati kralj, a oni mu nisu htjeli predati svoju vlast. Moje dijete me samo gleda i kao da mu baš nije jasno što mu želim reći. A ja se pitam da li je meni jasno.

Zašto su Ga ubili, zašto smo Ga ubili, zašto Ga i dalje ubijamo? Ne znam odgovoriti djetetu da bi me razumjelo. Ne znam odgovoriti sebi. A moj Ivan i dalje pita gotovo svaki put kada smo u crkvi. Kao da me kroz njeega pita sam Isus. A zašto ste Me ubili? Pa došao sam zbog vas.

Nije baš logično da jedini Pravednik visi na križu. Zato to dijete ne može razumjeti. Jer smisao križa je u Uskrsu. Sljedeći put ću mu odgovoriti da su Ga ubili kako bismo mi mogli (o)živjeti. Prema njegovoj reakciji, znati ću jesam li shvatila.

Isusa progone kako bi Ga ubili. Da bismo mi mogli živjeti. Kako "još nije došao Njegov čas", On se sklanja od njih. Jer još je mnogo toga što nam želi ostaviti. Šačica Ga želi ubiti, a mnoštvo Ga slijedi kako bi oživjelo. Isus ih ozdravlja, vraća im nadu, vraća im radost života, usmjerava njihov pogled prema Nebu, prema vječnosti. I kada budemo spremni, onda On može otići. Može se predati u ruke "šačice". Zbog našeg otkpljenja, zato da mi imamo Život.

On ne viče, ne prepire se. On nas privodi pobjedi. Preko križa do Uskrsa. U Isusovo ime.

Komentar (Klub Kristofori)

Sva su današnja čitanja prožeta odnosom između moćnika ovoga svijeta s jedne i siromašnih i ubogih s druge strane. I svi mi danas proživljavamo taj odnos. Vlastodršci drže čvrsto u rukama politiku i ekonomiju i ne dopuštaju da ih nitko u tome sprječava. Promatramo njihovu moć, lagodan život i pomalo im zavidimo. Kada se čovjek bori za koricu kruhu i brine kako da prehrani svoju obitelj, tada takav odnos dovodi do očaja i često do okrivljavanja Boga za svoju sudbinu. Ni u Isusovo vrijeme nije bilo drugačije i Isus je toga itekako bio svjestan. On, međutim, nudi utjehu za sve koji vjeruju u Njega i u vječni život. Isusove metode borbe protiv nepravde nisu nasilne i za njih ne treba oružje. Isus napada nevjeru, bori se protiv nje svojim riječima i djelima i nudi nam ljubav kao naše najjače oružje protiv neprijatelja. Onaj tko je povjerovao, shvaća što Isus želi. Njegova je pobjeda trajna i slavi se u vječnosti. Molimo Isusa za obilje blagoslova na ovoj zemlji, ali Ga molimo i za slobodan stav i nevezanost prema svemu što tobože posjedujemo. Amen.

M.A.D.