Subota 20.9.2014
Subota 20.9.2014.
Fil 3, 8-14; Ps 40, 2.4ab.7-10.12; Lk 5, 1-11
Fil 3, 8-14
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Ps 40, 2.4ab.7-10.12
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtva i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Gospodine, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.
Lk 5, 1-11
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova, pa ga zamoli da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu, i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Doista, zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se prenerazio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Komentar (Škola molitve)
Oni ostaviše sve i pođoše za njim.
„ Sve izgubih da Krista steknem.“
Rečenica koja govori u mojem srcu.
Sve ove godine moje i moj pad u grijehu sada je dao život. Padoh da ponovo život steknem, tamo gdje nije bilo života, Gospodin mi je dao novi život, život u Isusu Kristu.
I kako sv. Pavao govori, i sada hitam jer sam ispunjena, zahvaćena od Krista.
Pjesma mi je neprestano na ustima i srcu jer si mi otvorio oči i uši moga srca, Ljubavlju ga ispunio.
Osta samo žal što sam te kasno uzljubila kako reče sv. Augustin.
Gospodine ti sve znaš ( sve ti je znano ), ti znaš da te ljubim. Prodire iz moga raskajanog srca.
Čitajući Evanđelje, prva pomisao mi je bila, da li sam ja kao Petar zaista ostavila sve i pošla uistinu za Njime. Onako kako to učini Petar, na Njegovu riječ. Odgovor u srcu tražim i dobivam,a molitvu svoju upravljam jer se uzdam i zahvaljujem Bogu, od kojega jedinoga dolazi sreća.
A drugo što mi se usjeklo iz teksta Evanđelja su Petrove riječi. Grešan sam čovjek, odlazi od mene!
Spoznaja vlastite grešnosti i boli koju sam time nanijela Gospodinu i sebe ranila svojim grijehom,a on me i dalje ljubi, prima u svoje krilo, lađu, daje oprost i novi život, poslanje. Svim srcem naviještati Radosnu vijest.
On je Uskrsnuo!
Tags: Karizmatski susreti