Pročitaj na Book.hr

    Četvrtak 18.9.2014.

    Četvrtak 18.9.2014.

    1Kor 15, 1-11; Ps 118, 1-2.16-17.28; Lk 7, 36-50


    1Kor 15, 1-11

    Braćo! Dozivljam vam u pamet evanđelje koje navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni — ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

    Ps 118, 1-2.16-17.28

    Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
    jer je vječna ljubav njegova!
    Neka rekne dom Izraelov:
    »Vječna je ljubav njegova!«

    Gospodnja me desnica uzdignu,
    Gospodnja se proslavi desnica!
    Ne, umrijeti neću, nego živjeti,
    i kazivati djela Gospodnja.

    Ti si Bog moj — tebi zahvaljujem:
    Bože moj, tebe ja uzvisujem.


    Lk 7, 36-50

    U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«


    Komentar (Škola molitve)

    Zamišljam sebe na Isusovom mjestu, okružen farizejima. Vjerojatno Isus baš i nije uživao u njihovom društvu, jer se u zraku osjećala neka negativna vibra. Neki su Ga cijenili i poštovali kao proroka, ali većina baš i ne. Isusov nauk i Njegova djela, stvarali su im velike dvojbe, pa čak i probleme. U takvoj je atmosferi došla i žena puna grijeha, ali prepuna pokajanja. Pitam se da li su uopće njezini grijesi veći od njihovih? Na licima prisutnih primjetan je prezir i podsmjeh. Prezir prema njoj, a podsmjeh prema Isusu. Njihova lica govore najbolje o njima samima. Ona je za njih grešnica, a oni su pravednici. Isus ne reagira, sve dok nisu njihove misli postale kao teška optužba. I tada ih Isus, uopće ih ne okrivljujući za te misli, želi otrijezniti svojom prispodobom. Primjetimo Isusovu reakciju. On poštuje te farizeje, bez obzira na njihove misli i ponašanje i potiče ih na razmišljanje i spoznaju istine. Mi bi na Njegovom mjestu već zakipjeli od bijesa. Njegova prispodoba pogađa točno gdje treba i oni ostaju zamišljeni, a neki od njih koji su zaista shvatili poruku, ostaju i postiđeni.

    Žena je zastala na trenutak, sva uplakana i do toga trenutka postiđena. Lice joj je upereno u Isusa i njihovi se pogledi međusobno susreću. Njegov blag pogled topi led na njezinom srcu i Njegove riječi oživljuju joj dušu. Njezini grijesi postaju prošlost, za koju još samo ljudi znaju, ali ne i Bog. Na njezinom se licu pojavljuje već zaboravljeni osmjeh i ona sva ozarena odlazi. Pred njom je početak novoga života. 
    O Bože, daj nam takvu vjeru.

     

     

    Tags: Karizmatski susreti

    Božji plan

    Božji plan

    Neki svetac i sveti Petar razgovaraju u nebu:
    ‒ Vidiš, prijatelju, onaj čovjek ondje je bio jedan od najvećih pjesnika svoga vremena – reče sv. Petar.