Nedjelja 14.9.2014.
Nedjelja 14.9.2014.
Br 21, 4b-9; Ps 78, 1-2.34-38; Fil 2, 6-11; Iv 3, 13-17
Br 21, 4b-9
Ps 78, 1-2.34-38
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Fil 2, 6-11
Iv 3, 13-17
»Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Komentar (Škola molitve)
„Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.“
Ove riječi nekako su posebno zapele za moje oči. Božja riječ dovodi u blisku vezu jezik i srce. Naše srce upravlja jezikom. Na jednom mjestu u evanđelju Isus nas poučava da grijeh ne ulazi kroz usta nego obratno, kroz usta izlazi. Dakle, grijeh se začinje u srcu a ne negdje izvan čovjeka kako obično mislimo.
U Jakovljevoj sam poslanici prije dosta godina pročitao za mene zapanjujuću tvrdnju o savršenom čovjeku. Tamo Riječ kaže da je savršen onaj čovjek koji uspije ukrotiti svoj jezik. Naivno sam tada pomislio da to i nije tako teško. Kasnije sam nakon mnogih pokušaja shvatio da je to zapravo nemoguće.
Kako biti savršen pred Bogom? Mnogi bi rekli, treba ovo treba ono, međutim Božja riječ pred svakog čovjeka postavlja jednostavan ispit jezika. Radi se dakle o onome što izgovorimo. Jedna mudrost kaže da su riječi koje mislimo u sebi naše sluge, dok opet riječi koje izgovorimo postaju naši gospodari. Slična poslovica nas zato upozorava da kad smo sami pripazimo na ono što mislimo, a da kad smo u društvu drugih ljudi pripazimo na ono što izgovaramo.
Na jednom drugom mjestu Božja riječ nas uči da nas vjera srca pred Bogom opravdava ali tek ispovjedanje ustiju spašava. Dakle, ne djeluje samo srce na jezik nego i obratno, jezik na srce. Zato je jako važno ono što izgovaramo. Prije ili kasnije ono što izgovaramo postaje naša stvarnost. Zato pripazimo na svoj jezik i predajmo ga zajedno sa srcem Gospodinu koji neka ga svojim Duhom upravlja Bogu na slavu a nama na spasenje, vremenito i vječno.
Tags: Karizmatski susreti