Pročitaj na Book.hr

    Četvrtak 11.9.2014.

    Četvrtak 11.9.2014.

    1Kor 8, 1b-7.10-13; Ps 139, 1b-3.13-14.23-24; Lk 6, 27-38


    1Kor 8, 1b-7.10-13

    Braćo! Znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji — kao što ima mnogo »bogova« i mnogo »gospodara«! — nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još uvijek jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, »izgraditi« da jede žrtvovano idolima? I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

    Ps 139, 1b-3.13-14.23-24

    Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
    ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
    izdaleka ti već misli moje poznaješ.
    Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
    znani su ti svi moji putevi.

    Jer ti si moje stvorio bubrege,
    satkao me u krilu majčinu.
    Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
    što su djela tvoja predivna.

    Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
    iskušaj me i upoznaj misli moje:
    pogledaj, ne idem li putem pogubnim,
    i povedi me putem vječnim!


    Lk 6, 27-38

    U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«


    Komentar (Klub Kristofori)

    U današnjim čitanjima ima zaista mnogo informacija. Na nama je uvijek da odlučujemo što ćemo odabrati, kako postupiti, hoćemo li svojim odlukama i postupcima zadobiti blagoslov ili osudu. Znanje, koje se spominje u prvom čitanju (1 Kor) je dvosjekli mač. Znanjem čovjek može učiniti mnoga dobra djela, ali znanje se može i zloupotrijebiti, na što nas upozorava sveti Pavao: „Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati“. Što nam je time sveti Pavao zapravo htio reći? U čemu je zamka ako imamo znanja? Vjerujem da je u pitanju ljubav. Ljubav je Bog. Ako tko ima znanja, sklon je uzdizanju samoga sebe naspram drugih. Tada čovjeku ponestane ljubavi za drugoga, jer ga doživljava manje vrijednim od sebe i postane sklon grijehu, zapravo cijelom nizu grijeha. Jedan grijeh vodi drugom. Na prošloj nedjeljnoj misi, urezale su mi se u pamćenje neke riječi iz propovijedi našeg svećenika, koje upravo objašnjavaju ono o čemu se govori i u današnjim čitanjima: „Ako govorite, govorite s ljubavlju. Ako radite, radite s ljubavlju. Ako mislite, mislite s ljubavlju. A, ako opominjete, opominjite s ljubavlju.“ (riječi jednog sveca) Ako čovjek sve čini s ljubavlju, ispunio je Zakon jer u ljubavi nema grijeha.

    Današnji psalam je zaista predivan. Vjerujem da je mnogima prirastao srcu. U njemu pisac obznanjuje obostranu ljubav između i čovjeka. Taj odnos psalmist opisuje s mnogo ljubavi, poštovanja prema svemogućem, sveprisutnome, milosrdnom Bogu. Nadalje, pisac tih predivnih riječi daje Bogu do znanja da ne želi imati ništa tajno, sakriveno pred svojim Stvoriteljem i on se svjesno opisuje kao stvorenje Božje, na tome mu zahvaljuje i čezne za putem koji vodi u vječnost. Psalam mi se čini kao idealan ispit za svakog čovjeka, vjernika. Čitajući i doživljavajući ove riječi iskreno, možemo proniknuti u dubine Božje ljubavi prema nama, i utvrditi kolika je naša ljubav prema Svevišnjemu.

    U Lukinu se Evanđelju u nizu savjeta govori o tome koliko trebamo mi biti milosrdni da bismo zadobili veliku plaću i bili sinovi Svevišnjega. Razmatrajući ovaj odlomak više puta, ne mogu a da ne pomislim, kao i svi ljudi, da je ovo prezahtjevno za nas ljude. Kako da ljubim svoje neprijatelje, a povrijedili su me? Kako da činim dobro svojim mrziteljima, a mrze me? Kako da blagoslivljam sve one koji me proklinju? Kako da molim za one koji me zlostavljaju? Kako da pružim obraz onome koji me je već udario?...

    Niz se nastavlja i prolazi sve životne situacije koje mogu zateći jednog čovjeka. Prolazeći kroz neke od nabrojenih situacija, uvijek se sjetim svih ovih Isusovih riječi upućenih učenicima. Zapravo, jednostavno je ispuniti zahtjevne Isusove riječi. Ako promislimo da je zaista u svakom čovjeku barem malo Isusa, onda sve biva drugačijim, lakšim.

    Onda ljubimo Isusa koji je u neprijateljima, onda Isusa ljubimo koji je u mrziteljima, onda Isusa ljubimo kad dajemo milostinju, onda Isusa ljubimo svaki puta kada činimo dobro. Zapravo, činimo sve za Isusa koji je u tim ljudima.

    „Isus je moje sve u svemu“, jednom je rekla, a kasnije i živjela po tom načelu, Majka Terezija iz Kalkute.

    Damir Žugec


    Komentar (Škola molitve)

    Isus od svojih učenika traži da budu korak ispred, u dobru, da se djelima razlikuju od onih koji nisu sreli i slušali Isusovu Riječ. Isusovi učenici jednostavno moraju biti drugačiji, jer za njih ne vrijedi Zakon. Oni se ne mogu povoditi za drugim ljudima, ako su krenuli za Isusom oni su djeca Božja, a njihov Otac je milosrdan, postavljeni su da budu svjetlo u ovome svijetu i ako se ne ističu kao da i nisu.

    Kakva su naša očekivanja kad krenemo za Gospodinom?

    Mislimo li mi da možemo živjeti kao netko tko ga nije sreo?

    Jesmo li mi svjesni da nam je puno dano i se od nas može i da će se od nas puno tražiti?Ali ne od nas samih, jer mi ne možemo dati do li ono što smo primili, dakle imamo i možemo davati.

    Pitanje je zašto toliko želimo biti poput ostalih?

    Zašto stavljamo ruku na plug pa se okrećemo?

    Isus se obraća svojim učenicima , ali samo onima koji "slušaju" kaže… Dakle i on je svjestan kako su mnogi  "čuli " njegovu riječ, ali nisu slušali srcem i njegova riječ je otišla, zato se onima koji slušaju obraća s povjerenjem.

    Gospodine, daj da tvoja Riječ padne na plodno tlo u mom srcu , da ovome svijetu donesem bar tračak svjetlosti! AMEN!

    Tags: PIA

    Božji plan

    Božji plan

    Neki svetac i sveti Petar razgovaraju u nebu:
    ‒ Vidiš, prijatelju, onaj čovjek ondje je bio jedan od najvećih pjesnika svoga vremena – reče sv. Petar.