Pročitaj na Book.hr

    Zašto si dopustio?

    JA: Bože, mogu li Te nešto pitati?
    BOG: Naravno, dijete.
    JA: Nećeš se ljutiti?
    BOG: Bez brige, neću.
    JA: Zašto si dopustio da mi se danas dogodi toliko loših stvari, kad samTe molio da dan vodiš svojom svetom rukom?
    BOG: Na što točno misliš?
    JA: Pa, probudio sam se dosta kasno i bio jako napet i u žurbi.
    BOG: Da…
    JA: Iz nekog meni nepoznatog razloga, mom automobilu trebala je cijela vječnost da se pokrene. Kad je konačno došlo vrijeme ručka, ponovno sam trebao čekati, a žurilo mi se.
    BOG: Aha…
    JA: Kad sam odlazio kući, trebao mi je mobitel da obavim važan poziv, ali on se ugasio.
    BOG: Da.
    JA: Konačno sam stigao kući. Htio sam ispeći krumpiriće u novoj fritezi u kojoj bi trebali ispasti bolje nego u staroj, ali nije radila! Danas mi ništa nije išlo od ruke. Zašto si to dopustio?
    BOG: Dakle ovako: pali anđeli bili su ujutro nad tvojim krevetom pa sam poslao jednoga od svojih anđela da vodi bitku s njima. Smatrao sam da je u redu ostaviti te da spavaš dok ta borba traje.
    JA: Oh…
    BOG: Zatim nisam dopustio da tvoj automobil odmah upali zato što je neki pijani vozač vozio putem kojim ideš na posao i on bi te udario…
    JA: (posramljen)
    BOG: Osoba koja ti je danas trebala napraviti sendvič, bila je bolesna. Nisam želio da pokupiš taj virus i razboliš se jer znam da si ne možeš priuštiti bolovanje od nekoliko dana.

    JA: Uh.
    BOG: Danas se tvoj mobitel ugasio zato što je osoba koja je htjela razgovarati s tobom htjela dati neke lažne informacije o tebi, tvojim riječima koje bi izvadila iz konteksta. Nisam želio da ti to stvara probleme.
    JA: U redu.
    BOG: A friteza, bila je neispravna. Da si je uključio, nestalo bi struje u cijeloj kući. Mislim da ti nakon napornoga dana ne bi bilo ugodno ostati u mraku.
    JA: Oprosti, Bože.
    BOG: Ne trebaš se ispričavati, samo nauči vjerovati mi, u svemu, u dobru i u zlu.
    JA: Vjerovat ću Ti.
    BOG: I nemoj sumnjati u plan koji imam za tebe… sjeti se da je moj plan mnogo bolji od tvog. Znam sve ono što je tvome oku skriveno.
    JA: U redu. I, Bože, samo da Ti kažem… hvala Ti za sve danas, za sve što si dopustio da se dogodi, i na Tvome vodstvu. Hvala Ti što me ljubiš i kada vidiš da Ti ne vjerujem cijelim srcem, hvala Ti što mi praštaš i kada sumnjam u Tvoje planove.
    BOG: U redu je, dijete. Ovo je bio samo još jedan dan kada sam bio tvoj Bog i brinuo za svoje dijete.

    Božji plan

    Božji plan

    Neki svetac i sveti Petar razgovaraju u nebu:
    ‒ Vidiš, prijatelju, onaj čovjek ondje je bio jedan od najvećih pjesnika svoga vremena – reče sv. Petar.