Anđeli

Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje? (Heb 1,14)

U stvarnosti postoji duboka srodnost između naših dobrih želja i anđela. Jedan od zadataka anđela jest buditi našu čežnju prema Bogu. S jedne strane stoje pred prijestoljem Božjim i Njega časte i Njemu se klanjaju. Ali također uzlaze i silaze između Boga i ljudi (Iv 1,51) (...)
Prema katoličkoj teologiji, svaki vjernik ima „na svojoj strani anđela čuvara i pastira kako bi ga vodio prema životu” (KKC br. 336) Ti anđeli čuvari nisu samovoljno izabrani od Boga, nego svaki anđeo točno odgovara osobi koju štiti. Toliko su duboko povezani s našim nutarnjim životom, našim mislima, željama i osjećajima, njihovo je djelovanje toliko diskretno da obično ne osjećamo njihov utjecaj i najčešće i ne slutimo kako nas nadahnjuju.
Život bi bio mnogo bogatiji kad bismo se manje tužili na osamljenost i kad bismo svjesno živjeli u njihovu društvu. Crkva nam u ovom pomaže kad nas u svojoj liturgiji, posebno u misnome predslovlju poziva da se sa svim anđelima, nebeskim vojskama klanjamo Bogu i slavimo njegovo sveto ime. Naš je anđeo pravi prijatelj koji je uvijek spreman pomoći nam kako bismo došli bliže Bogu. Okruženi smo dobrim, nevidljivim pomoćnicima. U našem nutarnjem hodu može se vidjeti toliko mnogo mračnog i prijetećeg. Ali je istina da postoji više dobra nego zla ako samo u to vjerujemo i to prihvaćamo.

W. Stinissen, OCD, čeznem za susretom u tvojoj ljepoti, Naklada Sv. Antuna