fbpx

book hr banner 130x1000px

Moderni kanibalizam

Portali su nekim anonimcima koji ništa u životu sami nisu učinili odlično sredstvo da pišu kao da iza njih stoje velika djela koja ih opunomoćuju da brane ili kritiziraju. Netko je jednom rekao kako je često važnije znati tko što piše od onoga što piše

Čitam te neke crkvene i kvazicrkvene portale, kolumne i sl., pa malo uspoređujem, razmišljam, i tako mi upade u oči kako – i ovi kolumnisti i portali koji staju u silnu obranu Crkve kao i ovi koji je beskonačno kritiziraju – imaju u bîti potpuno jednak mentalni sklop: i jedni i drugi neprobojni su za bilo kakvu kritiku vlastitih stajališta, okupljaju se u grupacije istomišljenika i pokušavaju promijeniti, reformirati, osvijestiti i obratiti one iz suprotnog tabora – namjesto sebe same, i jedni i drugi imaju monopol na istinu te neprestance dociraju s nekog umišljenog trona na kojem im se čini da stoje... To je, mislim, vječiti sukob, sličan sukobu farizeja i saduceja u Isusovo vrijeme, u kojem i jedni i drugi u stvari brane same sebe i svoje privilegije. Moderni saduceji ne uspijevaju smjestiti svoje razgranato, razbujalo i neodgojeno biće u viziju Crkve kakvu im pružaju moderni farizeji, a moderni farizeji nipošto ne žele da to rogato stvorenje razruši njihova utvrđena pravila, okvire i zakone koje su poistovjetili s Crkvom.

Najgore od svega je što su se u Isusovo vrijeme farizeji i saduceji (inače, do tada zavađeni kao pas i mačka) snjušili i slizali da bi se mogli riješiti Isusa koji je, u toj njihovoj svađi, bio suvišan. Isto je i danas: modernim saducejima i modernim farizejima ne treba Isus. Već su ga odavno pokopali u svom životu kako bi nesmetano mogli nastaviti svoje ratove i održavati svoj mali ego u igri života. Zato, kad slušate ili čitate militantne kršćane, branitelje svetog poretka, ili frustrirane kvazikršćane, reformatore zatucanih crkvenih institucija, ne uzbuđujte se i ne obazirite previše: Isusa su već jednom razapeli, ne mogu po drugi put – mogu još jedino netrpeljivošću i zagriženošću izgristi sâme sebe. Što se prije izglođu – prije će biti mir.