Marija - kako duhovna iskustva podijeliti s drugima?
Imate duhovno iskustvo? Treba li odmah otrčati i cijelome svijetu reći što vam se dogodilo ili bi ipak trebali biti mudriji?
Postoje trenutci u životu kad smo na poseban način zahvaćeni Božjom prisutnošću i ljubavlju. To nije samo privilegija izabranih velikih svetaca, već je to nešto što Bog želi dati svakoj duši koja mu se želi otvoriti. To je trenutak kad Bog na vidljiv način zahvaća u naš život. Pritom mi ljudi najčešće reagiramo snažnim emocijama, te željom da svoje iskustvo podijelimo sa što više ljudi, a posebno s onima koji su nam bliski.
Problem nastaje kad shvatimo kako nas oni u stvari ne mogu razumjeti, te vrlo često nailazimo na dijametralno suprotne reakcije od onih koje smo očekivali. Što tada učiniti? Osjećamo se poput ekspres-lonca koji samo što ne eksplodira. I tada puštamo paru kako ne bismo eksplodirali, tj. svoje duhovno iskustvo dijelimo sa svakim tko nas ima strpljenja saslušati. Najslađe nam je to iskustvo ispripovijedati svećeniku na ispovijedi. Mnogi se još danas sjećaju neugodnih trenutaka koje su u takvim situacijama doživljavali.
Osnovno duhovno pravilo je da se nikad ne reagira 'kad lonac kipi', tj. kad su nam emocije jako izražene. Jake emocije sprečavaju nas da pravilno čujemo tihi glas Duha Svetoga. Sve što je u nama prenaglašeno (emocije i volja) treba najprije doći u mir, a tek tada trebamo reagirati; osim u jednome slučaju – kad smo sigurni da će osoba kojoj ćemo povjeriti svoje duhovno iskustvo zaista shvatiti i prepoznati što nam se dogodilo.
Marija je imala snažno iskustvo navještenja, a zatim i začeća Isusa Krista. Zanimljivo je da svoje iskustvo nije podijelila s Josipom, svojim zaručnikom iako je dobro znala kako joj je on zaista od Boga dan kao muž. Iskustvo je podijelila tek s Elizabetom za koju je znala da je već prije doživjela nešto slično što će joj omogućiti da razumije.
Dakle, svjedočiti svoja duhovna iskustva možemo i trebamo u ovakvim situacijama:
kad smo sigurni da je osoba kojoj svjedočimo dovoljno duhovno zrela da nas može razumjeti
kad osjetimo lagani poticaj Duha Svetoga da to zaista učinimo
uvijek kad nas iskustvo upućuje na konkretne važne stvari, trebamo se posavjetovati s iskusnijima ili barem jednako iskusnim osobama prije nego donesemo bilo kakvu važnu odluku koja bi iz duhovnoga iskustva mogla proizaći kao npr. odluka za duhovno zvanje
na seminarima duhovne obnove, na način koji će druge podići i ohrabriti, bez naših 'dodatnih' tumačenja i učenja.
Ipak, najbolje je da naše duhovno iskustvo posvjedočimo promjenom vlastita života pokazujuću duhovnu zrelost primjerenu našim životnim okolnostima. Naš je život naše najbolje i najtočnije svjedočanstvo!
Josip Lončar