Neumanjiva složenost
Nemam toliko vjere da bih bio ateist
Ovaj tekst dovodi u pitanje osnovne postavke makroevolucije, pa molimo čitatelje koje takvi tekstovi iz bilo kojeg razloga uznemiruju da ga, jednostavno, preskoče
Charles Darwin je 1859. godine napisao: „Ako bi se moglo dokazati da postoji nekakav složeni organ koji se nikako nije mogao razviti kroz brojne, uzastopne, male promjene, moja bi se teorija potpuno raspala.” (Charles Darwin: O podrijetlu vrsta) Danas znamo da postoji mnogo organa, sustava i bioloških procesa koji odgovaraju tomu opisu.
Jedan od njih je stanica. U Darwinovo vrijeme stanica je bila poput „crne kutije” – tajanstveni djelić života u koji nitko nije mogao pogledati. No danas, kada možemo zaviriti u stanicu, vidimo da je život na molekularnoj razini neizmjerno složeniji nego što je Darwin uopće mogao zamisliti. On je zapravo neumanjivo složen. Neumanjivo se složen sustav „sastoji od nekoliko dobro usklađenih dijelova, koji uzajamno djelujući pridonose osnovnoj funkciji, a uklanjanje bilo kojeg dijela uzrokuje da sustav prestane funkcionirati”. (Michael Behe: Darwinova crna kutija: biokemijski izazov teoriji evolucije.)
"Zbog neumanjive složenosti novi život ne može nastati metodom polaganih, uzastopnih promjena tijekom dugotrajna vremenskog razdoblja, kako to opisuje darvinizam."
To su riječi Michaela Behea, profesora biokemije na Sveučilištu Lehigh, koji je autor revolucionarne knjige Darwin’s Black Box: The Biochemical Challenge to Evolution (Darwinova crna kutija: biokemijski izazov teoriji evolucije). Beheovo istraživanje potvrđuje da su živa bića doslovno ispunjena molekularnim strojevima koji obavljaju brojne životne funkcije. Ti su molekularni strojevi neumanjivo složeni, što znači da svaki dio svakog stroja mora biti potpuno oblikovan, na pravom mjestu, odgovarajuće veličine, u funkcionalnom stanju, u isto vrijeme, da bi stroj funkcionirao.
Automobilski motor primjer je neumanjivo složena sustava. Promjena veličine klipova istodobno će zahtijevati promjene na bregastoj osovini, na bloku, u sustavu hlađenja, na kućištu motora te u drugim sustavima. U suprotnome, novi motor neće funkcionirati.
Behe pokazuje da su živa bića neumanjivo složena, upravo poput automobilskog motora. Detaljnom preciznošću pokazuje da brojne tjelesne funkcije, poput zgrušavanja krvi, cilija (izraštaji koji pokreću stanicu) i vida, zahtijevaju neumanjivo složene sustave, koji se nisu mogli razviti postupno, kako to opisuje darvinizam. Zašto? Zato jer bi prijelazni oblici bili nefunkcionalni. I ovdje vrijedi isto što i za automobilski motor: da bi bila moguća bilo koja funkcija, svi pravi dijelovi moraju biti na svojem mjestu u odgovarajućoj veličini u isto vrijeme. Možete sastaviti automobilski motor slažući dio po dio (i to zahtijeva inteligenciju), no ako je motor sastavljen samo djelomično, tim se automobilom nećete moći voziti. Nećete se moći voziti niti ako je jedan bitan dio automobilskog motora modificiran, dok drugi dijelovi nisu. Isto bi tako živi sustavi brzo postali nefunkcionalni da su modificirani dio po dio.
Stupanj neumanjive složenosti u živim bićima je impresivan. Podsjetimo da genetička abeceda DNK-a sadrži četiri slova: A, T, C i G. U svakoj pojedinoj ljudskoj stanici nalazi se oko tri tisuće milijuna pari tih slova (Ariel Roth: Podrijetlo). Ljudsko tijelo ima bilijune stanica i svake sekunde proizvede milijune novih stanica, a svaka je od tih stanica neumanjivo složena i sadrži neumanjivo složene podsustave!
Beheova su otkrića pogubna za darvinizam. Zbog neumanjive složenosti novi život ne može nastati metodom polaganih, uzastopnih promjena tijekom dugotrajna vremenskog razdoblja, kako to opisuje darvinizam. Darvinizam je poput prirodnih sila. On je, dakle, bez ikakve inteligentne pomoći stvorio motor jurećeg automobila (odnosno amebu), zatim je modificirao taj neumanjivo složeni motor u uzastopne prijelazne oblike motora, dok te prirodne sile naposljetku nisu proizvele svemirsku letjelicu (odnosno ljudsko biće). Darvinisti ne mogu objasniti izvor tvari koje su potrebne da bi se napravio motor, a kamoli kako je u prvom redu nastao bilo koji neumanjivo složeni motor.
“U znanstvenoj literaturi, u novinama i u knjigama nema nijednog članka koji bi opisao kako se dogodila molekularna evolucija nekoga stvarnoga, složenoga, biokemijskog sustava; ne postoji čak ni opis koji bi pokazao kako se ona mogla dogoditi.„
Oni također ne mogu zorno prikazati neinteligentan proces kojim bi bilo koji motor evoluirao u svemirsku letjelicu, a da u svakome prijelaznom koraku funkcionira. To je vidljivo u tome što darvinisti ne daju nijedno objašnjenje kojim bi pokazali kako neumanjivo složeni sustavi mogu nastati postupno. Behe razotkriva prazne tvrdnje darvinista:
„Ideja darvinističke molekularne evolucije ne temelji se na znanosti. U znanstvenoj literaturi, u novinama i u knjigama nema nijednog članka koji bi opisao kako se dogodila molekularna evolucija nekoga stvarnoga, složenoga, biokemijskog sustava; ne postoji čak ni opis koji bi pokazao kako se ona mogla dogoditi. Oni tvrde da se takva evolucija dogodila, no apsolutno nijedna od tih tvrdnji nije poduprta odgovarajućim eksperimentima ili izračunima. Budući da ne postoji autoritet na kojem bi se te tvrdnje mogle temeljiti, zaista se može reći da je tvrdnja kako se darvinistička molekularna evolucija dogodila – samo hvastanje.”
Neuspješni pokušaji darvinista da izađu na kraj s neumanjivom složenošću pokazuju da ona predstavlja velik problem za njihovu teoriju. Darvinist Ken Miller kazao je da postavka o neumanjivoj složenosti nije točna, jer on, kako je rekao, može dokazati da Beheov primjer o neumanjivoj složenosti, primjer mišolovke, zapravo nije neumanjivo složen. Prema Beheu, da bi mišolovka funkcionirala, treba svih pet dijelova tradicionalne mišolovke biti na svojem mjestu u isto vrijeme u funkcionalnom stanju. Primjerice, ne možete uhvatiti miša samo s podloškom i oprugom. No Miller misli da može opovrgnuti Behea tako što će napraviti sličnu mišolovku od samo četiri dijela. (Miller je o tome govorio u televizijskoj debati u kasnim devedesetima.)
No Millerova je kritika zapravo promašena. Prvo, Miller, što je tipično za jednog darvinista, zanemaruje činjenicu da je za sastavljanje njegove mišolovke potrebna inteligencija. Drugo, Behe ne tvrdi da sve mišolovke moraju sadržavati pet dijelova, već to vrijedi samo za one tradicionalne. Ispostavlja se da Millerova mišolovka ne prethodi Beheovoj tradicionalnoj mišolovci. Drugim riječima, da bi se Millerova mišolovka pretvorila u Beheovu, bit će potrebno više od jednoga slučajnoga (odnosno darvinističkog) koraka. Trebat će naime dodati još jedan vrlo specifičan dio te će trebati napraviti nekoliko vrlo specifičnih prilagodbi na postojećim dijelovima (a to zahtijeva inteligenciju). Treće, čak i kad bi te promjene nekako mogli izvršiti procesi koji nemaju razuma, mišolovka ne bi tijekom prijelaznog razdoblja bila funkcionalna. No da bi se moglo utvrditi da je teorija darvinizma točna, funkcionalnost mora neprekidno biti održavana, jer živa bića ne mogu preživjeti ako, recimo, njihovi vitalni organi, tijekom sporih, darvinističkih prijelaza obilježenih pokušajima i pogreškama, ne obavljaju svoju uobičajenu funkciju. Konačno, mišolovka je samo slika. Živi sustavi su neizmjerno složeniji od mišolovke. Dakle Beheova poanta očito nije osporena; nije ju osporio ni Miller ni bilo koji drugi darvinist.
Behe i ja (Frank) sudjelovali smo kao govornici na konferenciji o inteligentnom dizajnu koja je održana u srpnju 2002. godine. Tijekom predavanja, u dijelu kad su sudionici mogli postavljati pitanja, jedan je darvinist bio raspoložen za sukob. Htio sam okrenuti situaciju i postaviti mu nekoliko pitanja, pa sam za vrijeme ručka sjeo kraj njega.
„Kako odgovarate na Beheov argument o neumanjivoj složenosti?” upitao sam ga prije nego što sam zagrizao drugu krišku pizze.
Zakolutavši očima, odvratio mi je: „Oko sustava su izgrađene biokemijske skele da bi mu omogućile da se on razvije postupno.”
Kad sam kasnije vidio Behea, spomenuo sam mu to darvinističko objašnjenje. On je s pravom istaknuo dvije stvari: 1) ne postoje dokazi za takve „skele” i 2) to darvinistima zapravo otežava situaciju. Naime, ako te „skele” postoje, tko ih neprestano gradi na pravim mjestima? To zahtijeva inteligenciju.
Drugi su pokušali zaobići neumanjivu složenost poput darvinista, ali nisu uspjeli. Behe to potvrđuje kada kategorički ustvrđuje: „Trenutno ne postoje eksperimentalni dokazi koji bi pokazali da se prirodna selekcija može nositi s problemom neumanjive složenosti.”
Behe ne podcjenjuje implikacije neumanjive složenosti te drugih otkrića koja se tiču složenosti života: „Rezultat tih skupnih napora da se istraži stanica, da se istraži život na molekularnoj razini, glasan je, jasan i prodoran krik ʽdizajnaʼ! Rezultat je tako nedvosmislen i tako značajan da mu je mjesto među najvećim dostignućima u povijesti znanosti. To otkriće konkurira otkrićima Newtona i Einsteina.”