fbpx

book hr banner 130x1000px

Isusovo ime nad svakim imenom (1)

Fra Ivo nam daje pogled na teologiju ozdravljanja. On je svakako vrlo kompetentan da o tome piše, ne samo zato što je doktor teologije, već i zato što ga je Bog obdario ljubavlju prema bolesnicima, koja se aktivno očituje u daru ozdravljanja. Dakle, fra Ivo piše o onome što je sâm iskusio, i čemu sâm, gotovo svakodnevno, svjedoči

Sinoptici (Matej, Marko, Luka) potvrđuju istinu da je Isus apostolima dao vlast nad bolestima i zlim duhovima: „Dade im vlast da mogu izgoniti nečiste duhove i liječiti od svake bolesti i svake slabosti” (Mt 10,1). „Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove!” (Mt 10,8). Naviještanje evanđelja uključuje liječenje bolesnika i izganjanje zlih duhova: „U koji grad uđete te vas prime … ozdravljajte bolesnike u njemu i narodu kažite: „Približi se k vama kraljevstvo Božje” (usp. Lk 10,8-8).

U drugim tekstovima piše: „Zatim ih je poslao da navješćuju kraljevstvo Božje i da besplatno ozdravljaju bolesnike (usp. Lk 9,1-2; Mk 3,15). Sv. Luka piše: „Oni krenuše te idući po selima navješćivahu Radosnu vijest i svuda ozdravljahu bolesnike” (Lk 9,6). Znaci kraljevstva Božjega posvjedočeni čudesnim ozdravljenjima nisu ostali ograničeni u Isusovu zemaljskom životu.

Već je prije Isus navijestio da će „čudesa pratiti one koji budu povjerovali” (Mk 16,17), a jedan od tih znakova bit će: „pomoću mog Imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Mk 16,17; 10,8).

Poslije Uskrsnuća, Novi zavjet ne govori da je Isus nekoga ozdravio. Kroz ovih četrdeset dana, On je proveo mnogo vremena poučavajući i pripremajući učenike da nastave službu koju je on započeo. Prije samog Uzašašća, uskrsli se Krist ukazao svojim apostolima posljednji put i naredio im: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju ... Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Mk 16,15). Dakle, nije im naredio da se brinu samo za duše, nego i da liječe tijelo.

Zatim je Isus rekao apostolima da ostanu u gradu jer će dobiti snagu Duha Svetoga i na taj ih način ohrabrio da će ostati s njima zauvijek (usp. Dj 1,8; Mt 28,20).

Apostolska služba imala je tri glavne zadaće, ističe Vanhoye, profesor na Biblicumu u Rimu: propovijedati, poučavati, liječiti. Zapravo, Isus je naredio učenicima da čine isto ono što je on činio, čineći one znakove koji su Krstitelju dali sigurnost da je baš Krist Isus uistinu pravi Mesija koji je trebao doći.

Slijedeći njegov primjer, apostoli su odmah nakon Pedesetnice nastavili naviještati evanđeosku poruku po cijelom svijetu. Njihovo propovijedanje bilo je popraćeno znakovima Kristove nadmoći nad zlom, ozdravljenjima bolesnih, čudesima i uskrisivanjem mrtvaca. Ista se stvar dogodila sa sedamdesetdvojicom učenika. Gospodin je i njima dao vlast kao i apostolima: „Ozdravljajte bolesnike ... i recite im: 'Približilo se k vama kraljevstvo Božje'” (usp. Lk 10,1-9). Luka nastavlja: „Vratiše se veselo sedamdesetorica te rekoše: 'Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime'” (Lk 10,17). Oni su povjerovali ono što im je Isus rekao. Držali su ga za riječ. Ozdravljali su i propovijedali kraljevstvo Božje, a ono se pokazuje ne samo u riječi, već i u sili i snazi Duha Svetoga, u ozdravljenjima i čudesima. Ako nema ozdravljenja i čudesa, nema ni kraljevstva Božjega. Izgon zlih duhova znak je dolaska kraljevstva nebeskoga: „Ako li ja uz pomoć Duha Božjega izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje” (Mt 12,28). Pomoć Duha Svetoga i kraljevstvo Božje neodvojivo su povezani. Ozdravljajuća Isusova snaga djelovala je preko apostola i učenika. Isus ih je na taj način pripravio da na ozdravljenja gledaju kao na sastavni dio svoje službe. A ozdravljenja i čudesni znaci pokazat će uvjerljivost njihove nauke.

U Djelima apostolskim čitamo o osobama ozdravljenima od raznih bolesti, od uzetosti, a neke su čak uskrišene od mrtvih. U ime Isusovo (ne u ime svoje) Petar i Ivan ozdravljaju čovjeka hroma od rođenja blizu hramskih vrata koja se zovu Krasna (usp. Dj 3,6-7). Zatim je Petar ozdravio Eneju koji je osam godina uzet ležao na postelji (Dj 9,33-34), uskrisio je Tabitu, „Košutu” (Dj 9,36-41) i povratio u život mrtvu ženu (usp. Dj 9,40). Djela apostolska pripovijedaju da je mnogim ljudima i ženama, koji su imali vjeru, bilo dosta da Petrova sjena, dok je prolazio, padne na nekoga od njih da osjete Isusovu ozdraviteljsku snagu (Dj 5,15).

Slično se događalo s Pavlom. On izjavljuje da je njegovo naviještanje evanđelja obilježeno znakovima i čudesima i da je ostvareno snagom Duha Svetoga (usp. Rim 15,19; 1 Kor 2,4). Pavao je, kao i Petar, imao dar ozdravljanja.

„Bog je tako neobična čudesa činio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stavljali rupce za znoj ili pregače što bi dotakli njegovo tijelo, pa su ih bolesti ostavljale, a zli duhovi izlazili iz njih” (Dj 19,11-12). U Listri, Pavao je ozdravio čovjeka koji nije mogao hodati od rođenja (usp. Dj 14,8-11), zatim je oživio mladića koji je pao s prozora (Dj 20,10). Poslije brodoloma na Malti, Pavao je ozdravio čovjeka od groznice i zubobolje položivši na nj ruke. Poslije toga događaja, „počeše dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati” (Dj 28,9).

Kad su apostoli bili optuženi pred Sinedrijem zbog toga što su ozdravili bolesnog čovjeka, uslijedila je molitva: „A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci!” (Dj 4,29-30). I uistinu je bio nadnaravni potres i događala su se ozdravljenja i čudesa (usp. Dj 4,31).

S druge strane, Petar je dokazao da vjera u ime Isusovo može učiniti neograničeno više nego što molimo ili mislimo; zato je pred hromim prosjakom u Jeruzalemu rekao: „Ja nemam ni srebra ni zlata, ali ono što imam to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!” (Dj 3,6). Ujedno ga je uhvatio za desnu ruku te ga podigao, a njemu su odmah očvrsnula stopala i gležnjevi, pa je skočio i počeo hodati” (Dj 3,7). To je čudo zaprepastilo Jeruzalem.

Petar se nije bojao pred velikim Vijećem kazati: „U IMENU Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrsnuo od mrtvih, po njemu ovaj čovjek pred vama stoji zdrav” (usp. Dj 4,10). Isto tako, Petar je u Kornelijevoj kući nazočnim vjernicima poganskoga podrijetla rekao „kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i silom, te kako je Isus prošao čineći dobro, ozdravljajući sve koje je đavao bio tlačio, jer Bog je bio s njim” (usp. Dj 10,38). Dakle, Bog je Isusa pomazao Duhom svetim i silom, djelovao je zajedno s Njim, ali ne zato da razboli ljude ili da ih uči da je njihova bolest Božja volja za njihov život. Takvo što bilo bi protivno njegovoj naravi. Pismo kaže da je Isus primio silu Duha Svetoga zato „da ozdravi sve koje đavao bijaše tlačio”. Ova Petrova izjava ruši sve mitove o Bogu koji na ljude stavlja bolesti. I drugi su, uz apostole Petra i Pavla, posjedovali dar ozdravljanja. Tako čitamo o znakovima koji su pratili Filipovo propovijedanje u Samariji: „Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa koja je činio. Nečisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I nastade velika radost u onome gradu” (Dj 8,5-8). Apostol Filip bio je velik evangelizator u sili i snazi Duha Svetoga.

Najvjerojatnije su i Stjepanova „velika čudesa i znamenja” (Dj 6,8), također uključivala ozdravljanje bolesnih. Znamo da je Ananija položio ruke na Pavla da progleda (Dj 9,13). Sigurno je bilo i drugih koji su liječili, koje Pismo ne navodi, ali su najvažnija ozdravljenja ona koja su činili Petar i Pavao. Oni predstavljaju Crkvu, i to pokazuje da Isus ozdravlja u Crkvi i po Crkvi. Možemo reći da se Isus umnožio u svojim apostolima; u njima se nastavlja njegova ozdravljajuća služba. Oni su postali njegove produžene ruke.

dr. sc. fra Ivo Pavić